Ako čovjek mijenja sebe ne može da bude srećan, a jednako i ako odustaje od onoga što jako želi. Upravo sam neko ko vjeruje da iz mašte sve počinje – poručila je Nina u intervjuu za #zeneoduticaja
Advokatica dr Nina Radulović bila je državni službenik, kompanijski pravnik, bavila se nezavisnim konsaltingom, zatim pravnom naukom, prosvjetom kao univerzitetski profesor… Sada se bavi advokaturom, latentno ostajući i sve ono drugo.
Njeno obrazovanje je impozantno – usavršavala se na Kembridžu gdje je završila magistarske studije, a doktorske na Univerzitetu “La Sapienza” u Rimu.
Njene oblasti ekspertize su bankarsko i finansijsko pravo, pravo konkurencije, međunarodno komercijalno pravo, korporativno pravo, pravo zaštite životne sredine, potrošačko pravo…
Poznavalac je četiri jezika među kojima je i kineski… Među klijentima i poslovnim partnerima se nalaze USAID Montenegro, CHF International, Saatchi & Saatchi, Eurofond, HLT Fond, Ministarstvo ekonomije Crne Gore, Ministarstvo nauke Crne Gore, Mercedes-Benz Crna Gora i mnogi drugi.
U toku karijere djelovala je kao vodeći ekspert prilikom izrade značajnih nacionalnih propisa i strateških dokumenata, počev od Zakona o zaštiti konkurencije (2005) i Zakona o zaštiti potrošača (2007), pa do novijih uspješno realizovanih projekata kao što su Strategija naučnoistraživačke djelatnosti 2017-2021 i Strategija pametne specijalizacije 2019-2024.
U intervjuu za #zeneoduticaja naglasila je da treba raditi ono što se voli i da treba biti uporan u ostvarivanju ciljeva.
- Ako čovjek mijenja sebe ne može da bude srećan, a jednako i ako odustaje od onoga što jako želi. Upravo sam neko ko vjeruje da iz mašte sve počinje – poručila je Nina.
#ZENEODUTICAJA: Radite kao advokatica, poznato je da nije lako biti žena u biznisu. U čemu je tajna vašeg uspjeha?
#Nina Radulović: U biznisu nikada i nikome nije lako. Nema sigurnosti i podrazumijeva se odgovornost za egzistenciju sebe i drugih koji su za vas vezani. Biti samostalna žena u poslu je još teže, jer je činjenica da ipak i dalje živimo u svijetu muškaraca. Srećom u pravosuđu je već veliki broj žena, ali se razlike i dalje vide. Ono što ohrabruje je sazrijevanje svijesti o potrebi ženske solidarnosti i međusobnog uvažavanja. Kad žene prihvate sebe kao ravnopravne i drugi će morati tako da se ponašaju.
Za advokaturu se treba odvažiti i biti samopouzdan. Svjesno prihvatiti rizik i biti uporan. To je manje više stvar karaktera.
#ZENEODUTICAJA: Kakvi su vaši karijerni počeci, vaša sjećanja?
#Nina Radulović: Nijesam tipičan predstavnik sredine. Mijenjala sam češće od uobičajenog na Balkanu karijerna opredjeljenja. U nekim fazama života bila sam državni službenik, u nekim kompanijski pravnik, bavila se nezavisnim konsaltingom, zatim pravnom naukom, prosvjetom kao univerzitetski profesor, a sada sam advokat, latentno ostajući i sve ono drugo.
Zapadno obrazovanje i život tamo su me naučili da tako treba da bude. Da je sasvim normalno da čovjek mijenja karijernu orjentaciju sticajem prilika i ličnih preferenci. Jednostavno je. Kad više nijeste sretni na nekom poslu ili vam dosadi, promijenite ga.
#ZENEODUTICAJA: Ko su bili vaši mentori?
#Nina Radulović: Kada su mentori u pitanju, na životnom i karijernom putu srela sam mnoge uspješne ljude od kojih sam učila. Ipak nas obilježi neko ko ostavi jak utisak u ranoj mladosti. Za mene je to bio akademik Radovan Radonjić.
Ni tada ni sada nećemo se složiti oko nekih političkih pitanja, ali od njega sam naučila šta znači biti pravi ,,intelektualac”. To je čovjek koji formira ,,svoj” stav nakon što dobro prouči datu situaciju i može da ga obrazloži argumentom, a ne emocijom. Takav intelektualac stiče samopouzdanje sa ,,pokrićem” ostajući sposoban za dijalog i produbljivanje teme. Radi se ujedno o kvalitetu koji je koristan u advokaturi.
#ZENEODUTICAJA: Najbolji savjet koji vam je neko dao, a koji i dan danas primjenjujete?
#Nina Radulović: Toga zaista ne mogu da se sjetim. Kad bolje promislim ispada da zapravo nijesam slušala ničije savjete iz domena onih životno važnih. Pretpostavljam da sam suviše svojeglava. Tuđi bitni savjeti su se uglavnom odnosili na odustanak od nekih ciljeva koji su u datom trenutku djelovali kao nedostižni ili u preporuci da mijenjam sebe.
Ako čovjek mijenja sebe ne može da bude srećan, a jednako i ako odustaje od onoga što jako želi. Upravo sam neko ko vjeruje da iz mašte sve počinje.
Sjetim se kako sam maštala da studiram na Univerzitetu Kembridž u Velikoj Britaniji još u osnovnoj školi. Za mladog čovjeka sa Balkana posle krize ’90-tih to je tek bila misaona imenica. Onda sam dobila kraljevsku stipendiju za posdiplomske studije i to iz drugog pokušaja, jer su mi u prvom bili zagubili dokumentaciju. Proces prijavljivanja je bio jako naporan i težak. Mnogi meni bliski ljudi su mislili da se ,,zanosim”. Nijesam ih poslušala i odustala. Isplatilo se.
Zato bih nekome, da me pita za životni savjet, rekla: NIKAD NE ODUSTAJ, osim kad se tebi dosadi. Ovaj ,,svoj” savjet primjenjujem i dan danas.
#ZENEODUTICAJA: Sa kojim se izazovima susrijećete?
#Nina Radulović: Svaki dan je izazov. Tu su naravno izazovi na poslu. Kod nas u advokaturi malo je ,,šablonskih” stvari, iako ima i toga. Svaki predmet zahtijeva posebnu pažnju, jer je materija takva da od ,,detalja” zavisi uspjeh. Morate biti temeljni i koncentrisani.
Izazov su i advokatski klijenti. Znate, to je posao sa ljudima, a oni su različiti i po sposobnosti da shvate svoju pravnu situaciju i po karakteru. U tom smislu posao advokata je jako sličan poslu doktora medicine sa razlikom da ste vi svom klijentu posvećeni satima, danima ili čak godinama dok zastupate njegov slučaj.
Dolaze vam ljudi sa problemom i očekuju da im pomognete. S druge strane je sudnica koja zapravo predstavlja arenu za uređeni konflikt suprotstavljenih interesa. Svakodnevno osjećate jak emotivni naboj, uglavnom negativni. To nije lako podnijeti. Potreban je visok stepen samokontole i emotivne distance.
#ZENEODUTICAJA: Koliko traje vaš radni dan i jeli teško uskladiti poslovni i privatni život?
#Nina Radulović: Sticajem okolnosti nemam sopstvenu porodicu, pa bi neko pomislio da mi je život mnogo lakši, ali nije tako. Moja porodica i dobri prijatelji znaju da sam neko na koga mogu da računaju u svako doba dana i noći i da ih nikada neću iznevjeriti, ni po cijenu ličnog konfora.
Što se radnog dana tiče, bojim se da nijesam dobro organizovana. U poslu mogu da isključim emocije, ali ne mogu i mozak. Najkreativnije ideje mi često padaju na pamet na totalno ne primjerenim mjestima, kao što je bioskop ili bazen. Dešava se čak i da se dignem iz kreveta dok je misao u glavi i pišem nešto do dva, tri sata ujutru. Jako nezdrava navika koju nikome ne bih preporučila i koja treba da se mijenja.
#ZENEODUTICAJA: Koji su vaši planovi za karijeru?
#Nina Radulović: Ako me pitate za neki karijerni plan ,,do kraja života” sa velikim zadovoljstvom izjavljujem da ga nemam. Iz nekih otrežnjujućih iskustava naučila sam da život samo relativno kontrolišemo usmjeravajući ga u određenom pravcu. Ostalo je splet okolnosti.
Ono što sigurno znam je da je moje karijerno opredijeljenje sada i u srednjem roku dalji razvoj advokatske prakse u Crnoj Gori. Što se tiče rješenja „do kraja života“ ću biti slobodna da konstatujem da su čudni putevi Gospodnji, a samo Nebo granica.
#ZENEODUTICAJA: Šta mislite o mlađim koleginicama, početnicama kako se one snalaze u svijetu, koje su poruke za uspjeh?
#Nina Radulović: U svijetu se svi ,,snalazimo” manje ili više uspješno. Uspjeh zavisi od nečijih ciljeva i očekivanja od života, ali i napora koje ulaže da bi se postigli. Naravno, ima i ,,slučajno” uspješnih, ali se u sreću ne treba uzdati.
Mislim da mlađe pravnice očekuju neka bolja vremena ili bar tako želim da vjerujem, jer osjećam duh ženske emancipacije u ekspanziji. Ono što mi se dopada u toj priči je sazrijevanje generacijskog kontinuiteta solidarnosti. Mlađim koleginicama će biti utoliko lakše ukoliko se moja i starije generacije od nje izbore da njima bude bolje.
#ZENEODUTICAJA: Kako se odmarate nakon napornog poslovnog dana, šta vam je hobi?
#Nina Radulović: Zapravo sanjam o pasivnom odmoru. Znate ono kad ne radite baš ništa. Leškarite i odmarate i mozak i tijelo. Ali jednostavno nisam takav tip. Čak i kod izbora turističkih putovanja biram dinamične i aktivne aranžmane, posle kojih je neophodan bar weekend za reset prije radnih obaveza.
Slobodno vrijeme koristim da nešto opet stvaram. Zanima me umjetnost generalno i istražujem različite medije, eksperimentišem. Kakav je kvalitet toga što radim sudi publika za sada uskog kruga prijatelja. Za širu javnost nemam još dovoljno materijala, kao ni vremena koje bi trebalo da se odvoji za njegov nastanak. Sve je to manje bitno. Ono što je najbitnije je da je meni lijepo i da se zabavljam.