Naša sagovornica Vesna Simović - Zvicer za #zeneoduticaja naglašava da je veoma važna ženska solidarnost, da se ohrabrimo i podržimo kada nam je to potrebno. Svako od nas ima one minus faze u životu – u takvim situacijama treba da pomognemo da žena ustane i da nastavi da se bori za ono što je njen lični sistem vrijednosti. Kada govori o uticaju vezuje ga za mogućnost prenošenja znanja i ličnih iskustava mladim ljudima kako bi im pomogla da savladaju prepreke. Uspjeh je za nju relativna stvar a ekonomska nezavisnost žena ključna.
Vesna Simović - Zvicer predśednica je Sudskog savjeta Crne Gore, vanredna je profesorica Univerziteta Crne Gore na predmetima: Radno pravo, Evropsko radno pravo i Socijalna zaštita. Nastavu izvodi na Fakultetu političkih nauka i na Pravnom fakultetu. Osim toga, već drugi mandat je prodekanka za nastavu na Fakultetu političkih nauka. Od početka karijera ne radi samo jedan posao. Predśednica je i Komisije za akreditaciju programa obuke pri Zavodu za socijalnu i dječiju zaštitu. Takođe, članica je Upravnog odbora Udruženja pravnika Crne Gore Svoje brojne obaveze uskladila je se privatnim, a tu je zahvalna svom suprugu koji je podržava u svemu.
Rođena je u Šavniku. Do svoje 30-e godine živjela je u Nikšiću, đe je završila osnovnu i srednju školu. - Nakon srednje škole upisala sam Pravni fakultet Univerziteta Crne Gore i završila ga 2000. godine. Magistrirala sam na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, 2004. godine, a doktorirala na Pravnom fakultetu UCG, na temu: ,,Profesionalna rehabilitacija i zapošljavanje lica sa invaliditetom", 2010. godine. U martu 2001. godine zasnovala sam radni odnos na Pravnom fakultetu UCG, kao saradnik-stipendista na predmetu Radno pravo. Od tada je moja karijera dominatno vezana za Univerzitet Crne Gore - kaže Zvicer za #zeneoduticaja.
#ZENEODUTICAJA: Od kada ste započeli karijeru ne radite samo jedan posao.
VESNA SIMOVIĆ - ZVICER: Da, to je tačno. Tako sam u periodu dok sam bila asistent bila angažovana u Udruženju paraplegičara Crne Gore, na poslovima pravnog koordinatora. To je bilo jedno neprocjenjivo iskustvo, ne samo profesionalno- već i životno. Tokom tog perioda upoznala sam mnogo dragih ljudi, vedroga duha, čiji optimističan pogled na život mi je pomogao da se hrabrije suočavam sa preprekama u životu, a zahvaljujući tom iskustvu opredijelila sam se da svoju doktorsku disertaciju posvetim socijalnoj integraciji lica sa invaliditetom- sa akcentom na profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje.
Nakon što sam doktorirala, dobila sam ponudu da budem angažovana u tadašnjem Ministarstvu rada i socijalnog staranja, na poslovima direktora Direktorata za radne odnose. Tako sam na toj poziciji, kao vršiteljka dužnosti provela godinu i sedam mjeseci. To je bilo lijepo i važno iskustvo. Imala sam priliku da upoznam rad državnih organa, postupak izrade pravnih propisa, a posebno da steknem vještine i znanja u kolektivnom pregovaranju. Kroz teške pregovore sa socijalnim partnerima naučila sam mnogo o odnosu među ljudima, o tome kako možemo voditi rasprave uz međusobno uvažavanje i poštovanje i ono najvažnije – kako doći do kompropisa i onda kada su nam interesi značajno udaljeni. U tom smislu značajno mi je pomoglo i iskustvo kao članice Socijalnog savjeta, u kojem sam bila šest godina. Paralelno sa radom u ministarstvu počela sam se baviti i praktičnim rješavanjem radnih sporova – obzirom da sam od 2010. godine na listi miritelja i arbitara u Agenciji za mirno rješavanje radnih sporova. Ove angažmane sam smatrala važnim kako bih svoje teorijsko znanje nadogradila praktičnim iskustvima, jer mislim da dobar profesor ne može biti samo teoretičar. On mora pomoći u rješavanju konkretnih životnih situacija, a samim tim će i znanja koja prenosi studentima biti lakše prijemčiva i više korisna.
#ZENEODUTICAJA: Imali ste različita profesionalna iskustva. Koja biste izdvojili?
VESNA SIMOVIĆ - ZVICER: Jedno od interesantnih iskustava je i rad u Komisiji za antidoping, u kojoj sam prvo bila član, a od 2018. godine i predśednica Komisije. Osim toga, od juna 2014. godine sam članica Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika, a u decembru 2019. godine sam izabrana za predśednicu Sudskog savjeta. Predśednica sam i Komisije za akreditaciju programa obuke. pri Zavodu za socijalnu i dječiju zaštitu. Takođe, članica sam Upravnog odbora Udruženja pravnika Crne Gore.
Pored angažmana u Crnoj Gori, navela bih i angažmane na međunarodnom nivou. Naime, od juna 2018. godine angažovana sam kao nacionalni ekspert pri Evropskoj mreži za rodnu ravnopravnost, a od 2016. godine sam angažovana kao nacionalni ekspert pri Evropskom centru za ekspertizu. Osim toga, od 2014. godine članica sam istraživačkog tima pri Evropskoj mreži za radno pravo. Angažovana sam kao nacionalni ekspert u više projekata koje realizuje Međunarodna organizacija rada, a bila sam nagažovana na više međunarodnih projekata u Crnoj Gori, među kojima su od posebnog značaja projekti koje su realizovali: United Nations Children’s Fund (UNICEF), United Nations Development Programme (UNDP), Friedrich-Ebert-Stiftung (FES), International Organization for Migration (IOM) i drugi. Koautorka sam pet i autorka šest monografija, kao i više od 30 stručnih i naučnih radova iz oblasti radnog i socijalnog prava.
#ZENEODUTICAJA: Koliko je teško biti uspješna i uticajna žena na Balkanu?
VESNA SIMOVIĆ - ZVICER: Ako govorimo u uticaju, voljela bih da ga vezujem za mogućnost prenošenja znanja i ličnih iskustava mladim ljudima kako bi im pomogla da savladaju prepreke. A uspjeh je relativna stvar. Ovo zbog toga što mislim da osim ekonomske nezavisnosti za ženu koja je udata važno je da ima uspostavljenu ravnotežu između privatnog i poslovnog života. Moje mišljenje je da biti uspješan znači biti zadovoljan sobom i svojim okruženjem. Sreća zavisi od naše percepcije stvarnosti. Srećna sam, radim posao koji volim i zato što pored sebe imam momke koje volim (sina i supruga) koji me podržavaju i poštuju.
Mislim da nije teško biti uspješna žena u Crnoj Gori, ako dovoljno poštujete sebe i ako imate jasno određen cilj u životu, jer pitanje odnosa sa okruženjem zavisi isključivo od stavova na kojima te odnose gradimo. Moj životni princip je da se rad isplati. To pokušavam prenijeti kao moto i mojim studentima, na ličnom primjeru. Naime, potičem iz radničke porodice, a majka mi je bila domaćica – sa šestoro đece. Iako sam imala pažnju i podršku od roditelja, oni mi nijesu mogli ponuditi više od toga. Ja sam im zahvalna, jer mi je to bilo dovoljno. Fakultet sam upisala i studirala u 90-tim, kada je i studirati u drugom gradu bio za moje roditelje veliki izdatak. Zbog toga sam osjećala veliku odgovornost, da ne iznevjerim njihova očekivanja. Iako je bilo teško tih 90-ih vjerovala sam da se rad isplati, što se na kraju i pokazalo. Po završetku fakulteta, bila sam svjesna da moj budući profesionalni put zavisi isključivo od mene. Nijesam imala uspješne rođake koji bi mi dali preporuku prilikom prvog zapošljavanja ili sl. Iako mi taj period u životu nije bio lak, zadovoljna sam, jer sam sve u profesionalnom životu postigla isključivo radom. Učila sam i na lošim primjerima ljudi iz mog okruženja, zato nikada nijesam koristila prečice da bih došla do cilja. Mislim da se svaka ,,prečica” prije ili kasnije skupo plati.
#ZENEODUTICAJA: Da li je teško biti dobra majka i uticajna žena u društvu?
VESNA SIMOVIĆ - ZVICER: Bilo bi neskromno da za sebe kažem da sam dobra majka. To bi više bilo pitanje za moga sina. Mogu da kažem da (iako sam se toga plašila), nijesam imala problem da uspostavim ravnotežu između profesionalnih i porodičnih obaveza. U tome svakako značajnu pomoć imam od Saše, mog supruga. Od kada smo dobili sina Maksima, Saša ravnopravno učestvuje u njegovom odgajanju. Moram da priznam da je u prvih nekoliko godina čak i bio više uključen od mene, jer sam dosta putovala, a nijesam koristila ni porodiljsko ni roditeljsko odsustvo. Moj prvi službeni put van Crne Gore poslije Maksimovog rođenja bio je kada je imao nepunih dva mjeseca. Moj suprug nikada nije imao problem da ostane sa bebom nekoliko dana bez mene i uvijek je svoje obaveze prilagođavao meni.
Maksim je danas veliki dječak i mnogo se lakše organizujemo i dogovaramo. Kao roditelj nastojim da Maksima usmjerim da bude pristojan i odgovoran, zato dosta vremana provodim objašnjavajući zašto je to važno. Osim toga, često ga uključujem u razne humanitarne aktivnosti, jer mi je važno da razumije zašto je važno biti human i pomagati onima kojima je to potrebno.
#ZENEODUTICAJA: Mnogo je aktivnosti koje vodite, da li imate slobodnog vremena za sebe i kako se odmarate?
VESNA SIMOVIĆ - ZVICER: Moram da priznam da nemam puno slobodnog vremena. Međutim, nađem uvijek malo vremana za sebe. Recimo, volim da ustanem rano i da prvu jutarnju kafu pijem sama, bez žurbe, da planiram dnevne aktivnosti. Zahvalna sam suprugu što poštuje te moje rituale, koji mi mnogo znače, a sreću čine male stvari, zar ne?!
Slobodno vrijeme najviše volim da provodim u mom selu – za mene najljepšem na planeti. To je Bijela kod Šavnika. Tamo sam, najprije počela uz pomoć oca i brata, a onda zajedno sa suprugom izgradila kuću iznad rijeke. Pozitivnu energiju crpim iz prelijepe prirode, tako sam navikla od ranog djetinjstva, jer sam ljetnji raspust provodila na selu. Mislim da je važno da što više boravimo u prirodi i da se vraćamo korijenima, zato što to, makar meni, pomaže da ostanem svoja, da ne podlegnem iskušenju otuđenja, koje brzina života u gradskim uslovima nameće, već da ostanem u biti ono što sam bila prije nego sam postala to što danas jesam.
#ZENEODUTICAJA: Koji vam je posao u moru obaveza najmiliji?
VESNA SIMOVIĆ - ZVICER: Ja sam navela samo dio najznačajnijih aktivnosti koje sam imala i koje trenutno obavljam. Od svih se ipak najrađe vraćam radu sa studentima. Energija koju dobijam od njih i prilika da im pomognem ne samo da savladaju predmetnu materiju nego i da budu pojedinci sa stavom i da se bore za svoja prava je nešto što me čini srećnom. Kada sretnem bivše studente koji se sjećaju savjeta koje sam im davala ili kažu da su zavoljeli radno pravo zbog mene, dobijam satisfakciju je koja se ne može porediti ni sa čim.
#ZENEODUTICAJA: Da li ste radoholik?
VESNA SIMOVIĆ - ZVICER: Da, nekada i pretjerujem. Recimo, nikada ne idem na odmor bez lap-topa. Prosto, ako tri dana u kontinuitetu ne radim, ne osjećam se dobro. Srećom, moj suprug ima razumijevanja i lako se dogovaramo kako da organizujemo odmor, jedan dio dana posvetim porodici, a drugi se vraćam pisanju, tako održavam ravnotežu.
#ZENEODUTICAJA: Imate li opstrukcije od strane muških kolega ?
VESNA SIMOVIĆ - ZVICER: Moram da kažem da se kao žena nikada nijesam osjećala inferiornom u odnosu na muške kolege, niti sam ikada osjetila da me smatraju manje vrednijom zato što sam žena. Naprotiv – uvijek sam imala poštovanje kolega, čak i kada smo imali suprotne stavove.
#ZENEODUTICAJA: Kako mislite da treba unaprijediti žensku populaciju u Crnoj Gori, odnosno da bude više prisutna u uticajnih krugovima?
VESNA SIMOVIĆ - ZVICER: Mislim da je ekonomska nezavisnost žena ključna. To je uslov za ravnopravnost u svim drugim odnosima. Zato treba ohrabriti žene, a jedan od načina je i ovaj – kroz lične primjere. Važno je obrazovanje žena, ali i samopoštovanje. Mišljenja sam da ako ne poštujemo sebe, nećemo biti poštovane ni od drugih, posebno muških kolega ili partnera. Osim toga, važno je i ženska solidarnost, da se ohrabrimo i podržimo kada nam je to potrebno. Svako od nas ima one minus faze u životu – u takvim situacijama treba da pomognemo da žena ustane i da nastavi da se bori za ono što je njen lični sistem vrijednosti. Važno je i da poštujemo različitosti, jer nema svaka žena želju da bude na pozicijama odlučivanja, možda je srećnom čine neke druge društvene uloge ili pozicije u društvu. Mislim da nije dobro nametati rješenja, već poštovati individualnost.