Podržavamo lokalne umjetnice. Podržavamo Hajdi jer osim talenta jako lijepo komunicira i žena je od akcije. Voli Novaka Đokovića i Nikolu Teslu. Imale smo priliku da proćaskamo sa ovom crnogorskom slikarkom, koja nam je pričala o putu do uspjeha, kako biti svoj i biti drugačiji. Hajdana Kostić mlada umjetnica iz Crne Gore, čija se djela izlažu van regiona i čiji je rad čak prepoznao Novak Đoković, koji je jednom prilikom podijelio njeno djelo na svom instagram profilu. Za #zeneoduticaja kaže da su trud, talenat, posvećenost, pa čak i spontanost važni za ovaj poziv.
#ZENEODUTICAJA: Ko je Hajdana Kostić?
#HAJDI: Rođena sam u januaru 1993.god, u Podgorici. Svirala sam violinu od treće godine, a zatim se sa pet godina odlučila za klavir: “jer se tu sjedi”. Sa osam godina sam bila prvak na evropskom takmičenju u klaviru. Za napredak je bila potrebna posvećenost, kao i konstantna vježba, a ja na to nisam bila spremna. Previše sam voljela svoju dječiju slobodu. Nakon gimnazije, birao se fakultet. Za upis na likovnu akademiju sam se odlučila prateći korake svoje sestre koja je upisala istu dvije godine prije mene. Imala sam utisak kao da je tamo uvijek dobra zabava, svi imaju neke lude frizure, stalno je opuštena atmosfera. To su za mene bili dovoljni razlozi za upis.
#ZENEODUTICAJA: Kada ste shvatili da je slikarstvo Vaš poziv?
#HAJDI: Slikarstvo je jedan od načina da iznjedrim iz sebe to što traži svoj put napolje. Taj poriv za stvaranjem svakako mora da se izrazi, bilo slikarstva tu ili ne. Nekad se savršeno izrazim plesom, kad ne umijem slikom. Ljudi me sad prepoznaju i identifikuju kao slikarku ali ne znači da se u budućnosti neću oprobati u još nekim oblastima.
#ZENEODUTICAJA: Kako je izgledao Vaš početak?
#HAJDI: Čini mi se da sam uvijek imala viziju života sasvim suprotnu od one opšte prihvaćene. Nisam razmišljala mnogo unaprijed, i planirala svoj život, ali se nikad nisam vidjela da živim prosječnim životom. U naletima trenutne inspiracije sam donosila odluke. Poslije akademije i završenog pripravničkog, radila sam razne poslove, ali sam uz to pravila humanitarne izložbe, smišljala svoje projekte, nudila razne saradnje firmama i institucijama. Jednostavno sam tražila svoj smisao kroz svaki posao koji sam uzela da radim, ili kroz svaki projekat koji sam smislila. Jedan od takvih projekata je i „izazov 365“ koji smatram nekim svojim pravim početkom. Godine 2018. sam se odlučila sam se za taj izazov kako bih postala bolja umjetnica. Odlučila sam bila da svakog dana crtam i postavljam po jedan crtež na društvenim mrežama. Izazov sam sa završenih 365 dana produžila na 800 dana. Osamsto dana sam svakodnevno crtala i postavljala rad na mrežama. Bez izuzetka. Taj izazov mi je otvorio mnoga vrata.
#ZENEODUTICAJA: Ko su vam bili mentori? Da li Vam je neko uzor?
#HAJDI: Moja majka, je neumorno ulagala u mene i moju sestru. Izlagala nas je umjetnosti od malih nogu, podsticala našu autentičnost. Od malena je budila u nama tu humanu, kreativnu i uzvišenu stranu. Pored majke, imala sam profesoricu klavira koja mi je stalno poklanjala note, cd-ove, dopuštala mi da biram kompozicije prema svom temperamentu, stalno govorila da sam najveći talenat kojeg je ona vidjela. Kako da sumnjaš u sebe pored takvih mentorki? Sada, majka je i dalje broj jedan, a ne bih ništa mogla ni da postignem bez inspiracije koju mi pruža moj momak, koji je isto umjetnik. Nemam jednog uzora, imam uzore iz raznih oblasti. Svako ko je uspješan u svom pozivu, mene inspiriše i želim nešto da naučim od te osobe.
#ZENEODUTICAJA: Šta je presudno, talenat ili vježbom do savršenstva?
#HAJDI: U umjetnosti moraš da budeš svoj, da budeš drugačiji. Nazovimo to talentom. Vježba je neophodna i najvećem talentu, i bez nje može da ostane prosječan, ali vježba bez talenta i unutrašnjeg nadahnuća, ne znam koliko ima smisla…
#ZENEODUTICAJA: Sa kojim preprekama se susreću umjetnici u Crnoj Gori?
#HAJDI: Svako mjesto ima svoje prepreke, nismo mi po tome jedinstveni, a ono sto otežava rad umjetnicima kod nas je prije svega malo tržiste, malobrojna publika, i slabo interesovanje za likovnu umjetnost. Jednostavno sami za sebe kao društvo ne gajimo ni umjetnost, ni underground scenu, niti integrišemo umjetnost u život. Jako slabo se radi izvan mejnstrima i popularne i masovne kulture.
#ZENEODUTICAJA: Da li je biti umjetnik isplativo u Crnoj Gori? Može li se potpuno posvetiti slikarstvu i živjeti od toga?
#HAJDI: Mislim da je kao i u mnogim profesijama to pitanje ličnog angažmana, truda i ulaganja. Često mislimo da sve treba da bude lako, i dato, a nije tako, to niko ne garantuje. Trud i rad potreban je i ovdje i bilo gdje, u svakom poslu gdje se oslanjate na svoje znanje i vještine. I IT moze biti neisplativ ako nemate ambicije da učite, napredujete, sarađujete i radite na svojim sposobnostima. Da li se moze živjeti samo od slikarstva - ako djelujete i van Crne Gore da, ako ne - dosta teže bez dodatnih umjetničkih angažmana, saradnji i slično. Ali uz dodatne umjetničke prakse može se živjeti od umjetnosti, čak i kod nas, pitanje je rada, ulaganja i sposobnosti. Treba se posvetiti, za dobre rezultate.
#ZENEODUTICAJA: Koji savjet bi dali mladim umjetnicima koje žele graditi karijeru na polju slikarstva u Crnoj Gori?
#HAJDI: Da šire svoje vidike, da kreativno osmisle kako svoju umjetnost da uključe u društvo, da ostanu iskreni, da se informišu o prilikama kako kod nas tako i u svijetu. Važno je znati sta sve možeš, pokušati. Mnogo je prilika za napredak, budite uporni i ne odustajte.
#ZENEODUTICAJA: Da li bi pomenuli neku značajnu izložbu na kojoj ste učestvovali?
#HAJDI: U suštini ja sam više stvarala i objavljivala na Instagramu i mrežama, nego što sam pravila izložbe. Ali recimo moja samostalna izložba pod nazivom “365” gdje je bilo izloženo preko 300 mojih radova. Takođe ove godine je jedan moj rad izložen u Hrvatskoj kao dio grupne izložbe mladih crnogorskih umjetnika.
#ZENEODUTICAJA: Da li da očekujemo neku izložbu u budućnosti? Ako da, koju, kada i gdje?
#HAJDI: U januaru 2022. u Beogradu, u Uličnoj galeriji imaću svoju samostalnu izložbu pod nazivom “Ulični spavači”.