Poslednjih godinu dana u svjetskim medijima izvještavalo se o dvije značajne teme a to su – pandemija korona virusa i sigurnosni propusti u online svijetu., odnosno špijuniranje korisnika. IT stručnjaci tvrde da su softveri za praćenje krivi za ovo, jer su skoro i neprimjetni .
Nedavno se navršila treća godišnjica ubistva Jamala Khashoggija, poznatog novinara, kolumniste i aktiviste za ljudska prava. On je ubijen u konzulatu Saudijske Arabije u Istanbulu početkom oktobra 2019. godine, na veoma brutalan način. Khashoggi je bio poznati kritičar saudijske kraljevske porodice, a za američke medije je pisao i o njihovim sumnjivim poslovima, te vojnim akcijama na Bliskom istoku, prije svega u Jemenu. Američke službe su sigurne da je Khashoggi bio praćen mjesecima prije ubistva – ako ne i godinama. Često je putovao po Bliskom istoku, te držao predavanja i seminare. CIA veruje da je u danima prije likvidacije Khashoggijevo kretanje bilo praćeno putem softvera Pegasus, koji je proizvod izraelske kompanije NSO Group. NSO Group je kontroverzna izraelska kompanija, sa sedištem u gradu Herzlija. Najpoznatija je po svom softveru pod imenom Pegasus, koji (navodno) može omogućiti nadzor svakog smartfona u svijetu. NSO zvanično navodi da svoj softver prodaje samo državama i državnim agencijama, kao i da su uz pomoć njega do sada spriječene stotine terorističkih napada širom svijeta.
Softveri kao što je Pegasus rade na veoma napredan način: iskopiraju se u ‘bootloader’ telefona, softver koji se učitava prije samog podizanja operativnog sistema, te ga je veoma teško, ili nemoguće, ukloniti. Ovaj softver može da kopira sve sadržaje email-a ili SMS poruka, linkove, primljene medijske fajlove, pa čak i aplikacije koje su instalirane na uređaju. Zbog ovoga, smartfoni koji su zaraženi Pegasusom i sličnim softverima se obično uništavaju.
Amnesty International, globalna organizacija koja se bavi zaštitom ljudskih prava, objavila je nedavno listu osoba širom svijeta za koje se vjeruje da su bili meta napada softverom Pegasus. Više od 1.200 pojedinaca iz 50 zemalja se nalazi na ovoj listi, a koja uključuje 85 boraca za ljudska prava, 70 biznismena i predsjednika kompanija, više od 500 političara i državnih zvaničnika, kao i više od 600 novinara, a koji se gotovo svi bave istraživačkim novinarstvom. Na listi je i deset visokih državnika i ministara, a njihova imena se drže u tajnosti, iz diplomatskih razloga. Novinarstvo se ipak nalazi na listi 10 najinteresnijih zanimanja – uz pilote, profesionalne vojnike, policajce i radnike na naftnim platformama. Može se slobodno reći da na internetu i u online svijetu više niko nije potpuno siguran, pa čak ni državne službe i agencije, kao ni lideri ni državnici, a ni mi obični «smrtnici».