Kompanije moraju biti u stanju da brzo identifikuju i odgovore na izazove kako bi ostale konkurentne i uspješne. Šesti savjet/taktika jeste da usvojite dvosmjerni pristup za rješavanje problema bez forsiranja konsenzusa. Dvosmjerni pristup rješavanju problema koji podstiče saradnju između menadžmenta i zaposlenih efikasan je u mnogim slučajevima, mada ima situacija u kojima se ne može postići konsenzus.
U prethodnim člancima podijeli smo sa vama uvide o tome koliko je važna informisanost pri rješavanju konflikta, benefitima okupljanja članova tima kako bi iznijeli svoje razlike u mišljenju i koliko je važno odrediti i raditi na zajedničkim ciljevima.
Dotakli smo se i humora kao sjajnog oruđa za opušteno radno okruženje, a i kako održati uravnoteženo korporativnu strukturu moći.
Šesti savjet/taktika jeste da usvojite dvosmjerni pristup za rješavanje problema bez forsiranja konsenzusa.
Kompanije moraju biti u stanju da brzo identifikuju i odgovore na izazove kako bi ostale konkurentne i uspješne.
Dvosmjerni pristup rješavanju problema koji podstiče saradnju između menadžmenta i zaposlenih efikasan je u mnogim slučajevima, mada ima situacija u kojima se ne može postići konsenzus. Tada je važno usvojiti dvosmjerni pristup rješavanja problema bez forsiranja konsenzusa.
Prvi korak - rukovodioci identifikuju problem i prikupljaju što više informacija o njemu. Kada je problem jasno definisan, sljedeći korak je usaglašavanje i stvaranje potencijalnih rješenja, ako mogu – sjajno! Važno je pažljivo ih procijeniti na osnovu niza faktora, uključujući izvodljivost, efektivnost i održivost.
Kada se ne može postići konsenzus, važno je prihvatiti raznolikost perspektiva i ideja. Ovo se postiže kroz sesije razmišljanja i generisanja ideja, gdje se članovi tima podstiču da razmišljaju kreativno i van okvira. Njegovati okruženje povjerenja i poštovanja kroz priznavanje raznolikosti perspektiva i ideja, i prepoznavanje da može postojati više validnih pristupa rješavanju problema.
Prihvatajući dvosmjerni pristup rešavanju problema bez forsiranja konsenzusa, kompanije mogu da iskoriste kolektivno znanje i stručnost svoje radne snage i identifikuju efikasna i održiva rješenja za izazove sa kojima se suočavaju.
Ovaj pristup zahtjeva otvorenu kulturu saradnje, kao i spremnost da se prihvati različitost i kreativnost u rješavanju problema.