Pristupite našem sadržaju koji za Vas pišu žene od uticaja!
Prijavite se besplatno
Izazovi su pokretači promjena. Iz izazova rastemo i sazrijevamo. Što više napredujemo, složeniji su i izazovi sa kojima se susrećemo. Jedan od konstantnih izazova sa kojim se susrećem jeste da ne zaboravim da se igram - poručuje Ana Kentera u intervjuu za #zeneoduticaja
Nakon tri godine iskustva u pravosuđu Ana Kentera je počela da radi u finansijama u Alter Modusu da bi 2015. godine postala izvršna direktorica te mikrokreditne finansijske institucije i već ima 22 godine iskustva u mikrofinansiranju. Ana je diplomirani pravnik i magistar finansijskog menadžmenta i doprinosi razvoju Alter Modusa u oblasti upravljanja procesima, unapređenja organizacione strukture, planiranja poslovanja i finansijskog modeliranja, u cilju postizanja kontrolisanog, kontinuiranog i održivog razvoja. Vrijednosti kao što su snažna fokusiranost na klijente, kvalitet u radu, stručna znanja i visoki etički standardi prepoznaje kao ključne elemente za dugoročno uspješno poslovanje. Udata je i majka je troje djece, ćerka 18 i dva sina 15 i pet godina.
U intervjuu za #zeneoduticaja ističe da se nikada nije osjetila inferiorno u poslu zato što je žena, ali je svjesna da nisu sva iskustva ista, te da se biznisi vode u društvu koje ima puno predrasuda, između ostalog i po pitanju pola.
- Ja ne dolazim na posao da radim, već da živim ciljeve i planove Alter Modusa, u koje vjerujem. Jasni ciljevi u koje vjerujete, daju smisao aktivnostima koje sprovodite, relacijama koje uspostavljate i znanjima koje usvajate – poručila je Kentera.
#ZENEODUTICAJA: Na čelu ste uspješne firme koja traje godinama, poznatno je da nije lako biti žena u biznisu. U čemu je tajna vašeg uspjeha?
#Ana Kentera: Alter Modus je Mikrokreditna finasijska institucija koja posluje 25 godina u Crnoj Gori, sa ciljem pružanja kreditne podrške za razvoj porodičnih i malih biznisa. Alter Modus usluge pruža na brz, jednostavan i fleksibilan način omogućavajući klijentima da zadovolje potrebe koje se tiču pokretanja, razvoja i očuvanja njihovih biznisa, odnosno poboljšanja kvaliteta života. Odnosi sa klijentima i međusobni odnosi zaposlenih zasnivaju se na povjerenju i poštovanju integriteta, dok se preduzimljivost i predusretljivost afirmišu u svim aspektima poslovanja. Mjerilo našeg uspjeha je zadovoljstvo naših klijenata i zaposlenih.
Da li je lako biti žena u biznisu? – mislim da je to stvar percepcije i pristupa, kao i okruženja u kojem živimo, a nesporno i ličnih životnih okolnosti. Lično, nemam negativna iskustva zbog svog pola u karijeri. Nisam se nikada osjetila inferiorno u poslu zato što sam žena, ali sam isto tako svjesna da nisu sva iskustva ista, te da vodimo biznise u društvu koje ima puno predrasuda, između ostalog i po pitanju pola.
Bez obzira da li ste žena ili muškarac, vrijednosti firme u kojoj radite moraju biti usklađene sa vašim ličnim sistemom vrijednosti i sistemom vrijednosti vaših saradnika. Nesporno je da je za uspjeh neophodno znanje, iskustvo i vještina. Znanje se stiče, kroz obrazovanje, školovanje i rad. Učimo i saznajemo novo, dok god živimo. Iskustvo se stiče godinama, susretanjem i prevazilaženjem novih situacija i njihovim spoznavanjem i osvješćivanjem. Međutim, vrijednosni sistem i svjetonazori, usvajaju se u ranoj mladosti, mnogo prije prvih razmišljanja o karijernom putu, a oni čine važan dio onog našeg ličnog – biti. Jedno je biti, a drugo je znati. I jedno i drugo je važno, a njihova ubalnasiranost, umijeće je uspjeha.
#ZENEODUTICAJA: Kakvi su vaši karijerni počeci? Kakva su vam sjećanja, ko su bili vaši mentori?
#Ana Kentera: Moje iskustvo u Alter Modus-u počelo je 2000 godine, u Službi finansija. Firma je tada bila znatno manja nego danas, kako po broju zaposlenih i broju klijenata, tako i po strukturi. Kada ste lično mladi i firma je mlada, a zaposlene povezuje sistem vrijednosti, ambicija i vjera da mogu za sebe i klijente stvoriti nešto novo, bolje i drugačije, stvori se nevjerovatna energija. Na krilima te energije počnete da živite Alter Modus. Meni se to desilo, i još uvijek mi se dešava. Ja ne dolazim na posao da radim, već da živim ciljeve i planove Alter Modusa, u koje vjerujem. Jasni ciljevi u koje vjerujete, daju smisao aktivnostima koje sprovodite, relacijama koje uspostavljate i znanjima koje usvajate. Rad i karijera dobijaju novu dimenziju, i umjesto moram i treba, nastaje želim.
#ZENEODUTICAJA: Najbolji savjet koji vam je neko dao, a koji i dan danas primjenjujete?
#Ana Kentera: Pregršt je dobrih darova koje sam u vidu savjeta dobila tokom života, i od dobronamjernih i od manje dobronamjernih ljudi. Neke sam darove prihvatila, neke sam i vratila. Možda vraćeni darovi i nisu bili loši, ali nisu bili za mene, barem u trenutku kad su mi darivani. Ima par savjeta koje bih izdvojila, jer mislim da sam se prilično saživila sa njima, te da ih poštujem u svim segmentima života, pa i poslovnom.
„Nije važno koliko ćeš živjeti, nego kako ćeš živjeti. Živio deset godina manje ili više, to je sasvim svejedno u odnosu na to koliko te dugo nije bilo, i koliko te dugo neće biti“ – moj omiljeni mađarski pisac, Lajoš Zilahi u djelu ,,Ararat”.
„Nemoj nikad da mrziš, od mržnje se ružnja“ – nezaboravni Rene de Šatobrijan u ,,Memoarima s one strane groba”.
#ZENEODUTICAJA: Sa kojim se izazovima susrijećete?
#Ana Kentera: Izazovi su pokretači promjena. Iz izazova rastemo i sazrijevamo. Što više napredujemo, složeniji su i izazovi sa kojima se susrećemo. Jedan od konstantnih izazova sa kojim se susrećem jeste da ne zaboravim da se igram. Rutine i trivijalnosti ubijaju igru. Izazov je dobro igrati u svim poljima života. Igra je puna mašte, a ona poktreće inovativnost. Igra je najplemenitija od svih vještina.
#ZENEODUTICAJA: Da li ste zadovoljni saradnjom sa muškim kolegama?
#Ana Kentera: Jesam. Vrlo sam zadovoljna saradnjom sa muškarcima kao kolegama, i ne pravim razliku u zadovoljstvu u odnosu na saradnju sa ženama kao kolegama. U Alter Modusu imamo prilično izbalansiran odnos polova među zaposlenima, kao i među klijentima. Slično kao i u životu, u ljudskoj populaciji. Među mojim najbližim saradnicima ima i žena i muškaraca. Imam sreću da moji muškarci kolege cijene i vole žene, kao bića, i poštuju različitosti polova. Taj preduslov je veoma važan za uspostavljanje dobrih relacija i zdravih kolegijalnih odnosa. Mnogo sam naučila od muškaraca kao kolega, bez želje da „mislim“ iz njihove glave, ili na njihov način. Čak što više, mislim da je to nemoguće. Mislim da je u svim timovima važno imati zastupljenost oba pola, kao i generacijsku, kako bi se obezbijedila različitost pristupa i pogleda na neko pitanje. Slično kao i svaka druga osoba, u životu sam okružena i ženama i muškarcima, kao i različitim starosnim dobima. Dobro je spoznati i istovjetnosti i razlike. Lično mislim da ima mnogo više sličnosti nego razlika. To što na različitostima insistiramo, to je drugo pitanje.
#ZENEODUTICAJA: Koliko traje vaš radni dan i je li teško uskladiti poslovni i porodični život?
#Ana Kentera: Nastojim da moj radni dan traje osam sati, te da posao ne nosim kući, ni fizički ni mentalno. Rijetko se desi da traje značajno duže, i to obično usled okolnosti na koje ja ne mogu uticati. Pored dijela mene, koji je posvećen poslu, značajan dio mene je posvećen mom mužu i braku, ćerki i sinovima, roditeljima i braći. Tu su i moji prijatelji, kojih nemam mnogo, ali mi je važno da ih imam iskreno, i oni mene. Moji odnosi sa porodicom i prijateljima utemeljeni su na emocijama, iskrenosti i povjerenju. Prije svih i posle svih, najznačajniji dio mene posvećen je sopstvenom biću. Važno mi je da živim u skladu sa sobom i da volim sebe. Vjerujem da mi unutrašnji mir i ljubav prema sopstvenom biću u mnogome pomaže da poslovni i porodični život doživljavam kao blagoslov, a ne kao teret.
#ZENEODUTICAJA: Šta mislite o mlađim koleginicama, kako se one snalaze u svijetu, koje su poruke za uspjeh?
#Ana Kentera: Mlade kolege su meni jako interesantne žene. Utisak mi je da je njihov odgoj i sazrijevanje bio drugačiji nego moj i moje generacije, u većini slučajeva. Ja pripadam generacijama koje su prilično ispunjavale tuđa, opšteprihvaćena očekivanja kao mjerilo uspjeha – da budeš dobra učenica, primjernog vladanja i ponašanja, završiš fakultet, zaposliš se u struci, udaš se, rodiš đecu (poželjno je sina) i otprilike sa tridesetom godinom ispuniš viziju uspjeha. Ostatak života je održavanje i servisiranje posla i familije. Ako nešto ostvariš preko toga, to su ti samo dodatni začini, ali nisu nužni.
Današnje mlade žene, makar iz mog okruženja, djeluju mi rasterećene od ispunjavanja opšteprihvaćenih očekivanja, kao mjerila uspjeha. Utisak mi je da su mnogo samouvjerenije i slobodnije od prethodnih generacija, te da ranije počnu da traže sebe i postavljaju sopstvene ciljeve. Mislim da se zbog toga brže osamostaljuju materijalno i mentalno. Da li su zbog toga srećnije, nisam sigurna, ali jesu drugačije, i to je nesporno.
Ja sam majka jedne djevojke, jednog tinejdžeta i jednog dječaka. Kao roditelju, mnogo mi je značajnija sreća mog potomstva, nego uspjeh. Iz mog iskustva, za sreću je potrebno biti mentalno stabilan, emotivno ispunjen ljubavlju i zadovoljiti materijalne potrebe. Za uspjeh je potrebno manje, ali kao ambiciozna žena, uvijek sam za više, a iz ličnog iskustva, znam i da može.
.jpg&w=250)
