Pristupite našem sadržaju koji za Vas pišu žene od uticaja!
Prijavite se besplatno
Nedavno je predstavljena publikacije dr Irene Radović ,,Mobing u Crnoj Gori: Priručnik za žrtve mobinga i diskriminacije na radnom mjestu”, a istraživanje je podržala Evropska zadužbina za demokratiju.
- Crnogorski sudovi su od 2012. godine, donijeli sedam pravosnažnih presuda kojima je utvrđen mobing. Veliki broj radnih sporova i sve veći broj predstavki pred Evropskim sudom za ljudska prava pokazuju - kazala je Dr Irena Radović, dodajući da je mobing sve prisutniji u crnogorskom sistemu.
Irena Radović je ličnim iskustvom i pričama drugih žena, koje su na isti ili sličan način doživjele diskriminaciju u poslovnom ambijentu, prethodnih godina temeljno pripremala štivo, koje kroz iscrpne izvještaje, sublimira oskudnu i neuređenu crnogorsku praksu u ovoj oblasti.
Autorka publikacije je okupljenima predočila informaciju da brojne žrtve nasilja na radu prisustvuju promociji.
- Među njima su dvije posebne žene. Snežana Perišić iz Kotora koja je nakon sedam i po godina sudskog postupka, uspjela da dokaže mobing i diskriminaciju na radnom mjestu, ostvari sudsku zaštitu i pokaže kako izgleda žena pobjednica. S druge strane, imamo situaciju kojoj upkos, pravosnažnim i višestrukim sudskim presudama u njenu korist, nasilnik, mober, i dan danas se nalazi na rukovodećoj poziciji, a žrtva mobinga je morala da promijeni radno mjesto. Druga osoba koja je poslužila kao inspiracija je Daliborka Rešetar Špadijer, prva žena u Crnoj Gori koja je ostvorila zaštitu pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu, gdje je dokazan mobing i krajni nemar države - izjavila je Radović.
Posebnu pažnju ona je posvetila istraživanju svog slučaja, jer nije htjela da njen glas bude utišan, već ohrabren i osnažen. Ključne aktivnosti mobinga odnose se na napade na mogućnost adekvatnog komuniciranja za potrebe rada, socijalne kontakte, reputaciju, na kvalitet i radnu sposobnost, kao i na zdravlje. Žrtve se nalaze na margini društva, dok sudije ostaju na istim pozicijama.
- Ono što je vrlo bitno je da upravo sve ovo o čemu govorim ukazuje na značaj Zakona koji je donešen 2012. godine i značaj potrebe da uvažavajući vrlo snažne psihološke, zdravstene, društvene i ekonomske konsekvence koje su štetne za svaku državu, za svako društvo, da se adekvatno zakonski zaokruži, normira, unaprijedi i implementira – kazala je Radović.
Ona je prokomentarisala i poražavajuće podatke koji govore o postupcima Uprave za inspekcijske poslove, a koji dokazuju da u prethodnim godinama nijednom nijesu izvršili kontrolu u organima državne uprave, niti javnim preduzećima, uprkos prijavama mobinga i medijskim navodima. Nevladina organizacija ,,Vladavina prava” koja je vršila istraživanje, ukazala je da se u 90 odsto slučajeva radi o vertikalnom mobingu – mobingu nadređenih nad zaposlenima.
- Čak je konstatovano da kada je riječ o Zakonu o zabrani zlostavljanja na radu, inspektori rada dominantno usmjeravaju svoje djelovanje na mala, mikro i srednja preduzeća, u cilju punjena državnog budžeta, dok su, citiram, velika preduzeća, javne ustanove i državni organi, nerijetko izuzeti od zakona i predviđenih sankcija, jer direktor i rukovodioci imaju značajnu političku i ekonomsku moć - izjavila je Radović.
Navela je da i sama ima namjeru da budem uključena u izmjene okvira i osnaživanje žrtava mobinga, kao i osnaživanje institucija sistema, da na efiksana način pristupaju ovoj problematici koja je jako bitna.
Na promociji njene knjige govorio je i ministar pravde Marko Kovač koji je naglasio da danas imamo priliku da otvoreno govorimo o temi koja nažalost, predstavlja našu stvarnost i prevazilazi granice ekonomije i politike.
- Želim da podsjetim da je Crna Gora prepoznala važnost sankcionisanja nasilja na radnom mjestu još 2012. godine. Mi smo jedna od ne tako brojnih evropskih zemalja, koja je unazad deset godina donijela poseban Zakon o zabrani zlostavljanja na radu, a prije toga Zakon o zabrani diskriminacije čiji dio je posvećen ravnopravnoj zaštiti. U oba ova zakona ugrađena su riješenja iz međunarodnih konvencija, preporuka i direktiva iz oblasti dostojanstvenosti na radu. Osim toga, među prvim smo državama koja je ratifikovala Protokol 12, uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, čime smo jasno istakli da Crna Gora nije država koja će tolerisati bilo koji oblik diskriminacije - istakao je Kovač.
Publikaciju je ocjenio kao pravovremenu i značajnu, kao i da uz marljivu analizu definiše postupanje sudskih institucija.
- U Ministarstvu pravde smo riješeni da u skladu sa svojim nadležnostima damo doprinos garantovanju jednakosti i sprečavanju svih oblika nejednakog tretmana i postupanja. Neravnopravnost, diskriminacija, kako posredna tako i neposredna, mogu se javiti u bilo kojoj situaciji, a mi kao pisci budućih zakona moramo takve situacije predvidjeti, ograničiti, a u krajnjem sankcijom ispratiti - poručio je Kovač.
Predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost u Skupštini Crne Gore Božena Jelušić smatra da je odgovor knjigom na nasilje najbolja moguća poruka i da je Radović tim činom ispunila svoje legitimno pravo i ohrabranje, ne samo za žene, već i za muškarce. Tvrdi da su ,,praznine” i ,,pukotine” u kojima su upale žrtve mobinga, daleko rasprostranjenije nego što to primjena zakona, koju je pomenuo ministar pravde, pokazuje.
- Priručnik pokušava da predstavi trostruki pogled iz ugla zakonodavstva, izvršne i sudske vlasti. U toj sprezi nastali su vakumi i kroz njih su ,,propale” žrtve. Prije deset godina smo dali oznaku nasilju nad ženama i muškaracima na radnom mjestu i počeli da ispravljamo hermeneutičku nepravdu. Malo smo uradili kada smo je dobili. Najveći krivac je sistemska nepravda patrijahata koja normalizuje da pristanete na drugorazrednost. Lični dohotci za isti posao i više znanja, znače manje para. Kada se pobunite, iz toga proizilazi da ste konfliktna zena. Naše mentalitetske crte nas spriječavaju da shvatimo da zakon treba, može i mora da počne da živi. Moramo znati da nema rodno-neutralnih zakona i da nikada ne prestaje obaveza da rodno čitamo sve što propisujemo - kazala je Jelušić.
Osvrnula se i na činjenicu da je slučaj Irene Radović bio zanimljiv, iz razloga što Radović nije odlučila da igra ulogu ,,mučenice” već borca. Jelušić je priznala da joj je žao što predstavnici Skupštine, zajedno sa njom, nijesu više radili na slabim stranama implementacije Zakona o zabrani zlostavljanja na radu i diskriminacije.
.jpg&w=250)
.JPG&w=250)