Pristupite našem sadržaju koji za Vas pišu žene od uticaja!
Prijavite se besplatno
Za djevojčice (ali i za dječake) je izuzetno važno da iz porodice i iz škole ponesu svijest o značaju rodne ravnopravnosti. Mislim da je ona značajna i za duševno zdravlje i za sreću i jednih i drugih kaže Božena Jelušić u intervjuu za #ZENEODUTICAJA
Poslanica i predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost Božena Jelušić najsrećnija je kada su pored nje djeca i unučad. Nakon smrti supruga, što joj je bio najtužniji trenutak u životu, radila je kao profesorica, vodila porodično privatno preduzeće ribolovne i nautičke opreme, pisala udžbenike, nastavne programe, čak i knjige, a nastavila je da vodi i nevladinu organizaciju „Za bolji grad“...
U intervjuu za #ZENEODUTICAJA poručuje da političke partije ništa ne mogu, niti bi mogle bez učešća žena i zato žene ne treba da prihvataju da budu „ukras“ već isključivo aktivne učesnice.
#ZENEODUTICAJA: Kako ocjenjujete položaj žena u Crnoj Gori?
# Božena Jelušić: Položaj žena u Crnoj Gori je korjenito unaprijeđen nakon Drugog svjetskog rata, a najveću ulogu u tome je imao Antifašistički front žena. Međutim, docnija procjena države nije bila na tragu ostvarivanja pune jednakosti polova. Izostali su neophodni servisi za podršku zaposlenim ženama, pa je njena uloga opet svedena na primarno privatni, a ne i na javni prostor. Model je postala nuklearna porodica sa dvoje djece, u kojoj majka mahom ne radi. Uz značajnu ulogu medija koji su počeli da promovišu modu, izgled, brigu o domaćinstvu, žena se iznova „utopila“ u svoj rodni stereotip.
Danas su neki aspekti položaja žena dobri, neki su pogoršani (pa čak i samim tim što su ostali nepromijenjeni). Ono što se teško mijenja, ili se nimalo nije promijenilo, su mentalitetske crte naše zajednice. U njoj žena prečesto ne dobija (često ni ne prihvata) nasljedstvo, ekonomski nije dovoljno nezavisna, obavlja značajno više neplaćenog rada i zauzima profesije u kojima su zarade najniže.
#ZENEODUTICAJA: Jeli bilo prepreka na Vašem putu do uspjeha od strane muških kolega?
#Božena Jelušić: Tih prepreka uvijek ima. Pitanje je da li ih svaka žena uspijeva prepoznati. Povlašćenost muškaraca u okviru patrijarhalnog društva je normalizovano stanje, čak toliko da ga ni same žene ne preispituju. Vjerovatno sam i sama jedna od tih žena, iako bih, na svjesnom nivou i zahvaljujući prvenstveno svom položaju u porodici, rekla da sam imala „otvoren“ put. Važno je uvijek imati na umu da to što pojedinačna žena može da kaže da nije imala prepreka, ne znači da to važi za sve žene.
#ZENEODUTICAJA: Kao žena na položaju šta ćete preduzeti da u Crnoj Gori ima više žena na vodećim mjestima?
#Božena Jelušić: Nastojaću da što bolje iskoristim svoju poslaničku poziciju i mjesto predsjednice Odbora za rodnu ravnopravnost. Nadam se da će predviđene kvote zastupljenosti žena na izbornim listama i u svim tijelima biti povećane na 40 odsto. To zahtijevamo i za pozicije u upravnim odborima javnih preduzeća u kojima država ima svoje predstavnike (pa mahom delegira muškace, iako su žene već prestigle muškarce u oblasti obrazovanja). Od ove godine postoji obaveza rodno odgovornog budžetiranja. Usvojena je izmjena Zakona o opštem obrazovanju kojom se predviđa da žena na menadžerskim pozicijama u školama mora biti barem polovina, kada već čine više od 75 odsto zaposlenih. Najveći izazov će ostati bastioni rodne nejednakosti – političke partije i njihova moć koja po pravilu ima muško lice. Najzad, i formiranje manjinske vlade je pokazalo koliko su političke partije nespremne da u ovkiru svog članstva prepoznaju žene koje mogu da rukovode. Opet su muškarci pograbili najviše mjesta u izbornoj vlasti. A moglo je biti drugačije, tim prije što mnoge njihove koleginice za sobom nisu imale afere koje im komprimituju politički profil.
#ZENEODUTICAJA: Koliko traje vaš radni dan i da li imate vremena za porodicu?
#Božena Jelušić: Po prirodi sam vrlo aktivna osoba i moj radni dan traje prilično dugo. To nije samo sada, već oduvijek, a naročito u godinama nakon smrti supruga. Ekonomske prilike i potrebe moje troje djece su duži niz godina tražile da radim gotovo cijeli dan. Radila sam kao profesorica, vodila naše porodično privatno preduzeće ribolovne i nautičke opreme, pisala udžbenike, nastavne programe, čak i knjige, a nastavila sam da vodim nevladinu organizaciju „Za bolji grad“... Iz današnje prespektive mi to vrijeme djeluje pomalo nestvarno, ali mi zato sadašnje obaveze nisu preveliko opterećenje. I te kako nalazim vremena za porodicu, a u centru pažnje i najljepšti dio tog vremena su moja unučad.
#ZENEODUTICAJA: Mislite li da je ženi u Crnoj Gori teško uskladiti karijeru sa privatnim životom?
#Božena Jelušić: Smatram da ipak jeste teško, jer žene obavljaju najveći dio neplaćenog posla u kući i brinu o članovima prodice, djeci i starima. Drugi aspekt problema su mentalitetske osobenosti naše zajednice, u kojoj, kao što rekoh, javni prostor pripada mušakrcima, a privatni ženama. Zato se neke žene dobrovoljno povlače i razvijaju submisivnost karakterističnu za patrijarhat. Međutim, treba istaći da je sve više mladih žena koje na to ne pristaju i karijerno ostvaruju visoke rezultate.
Za djevojčice (ali i za dječake) je izuzetno važno da iz porodice i iz škole ponesu svijest o značaju rodne ravnopravnosti. Mislim da je ona značajna i za duševno zdravlje i za sreću i jednih i drugih.
#ZENEODUTICAJA: Šta vam predstavlja zadovoljstvo i kako se odmarate od napornog dana?
#Božena Jelušić: Vjerovatno zbog svoje inicijalne profesije pa i najranijih djetinjih navika, čitanje me odmara, ali na aktivan način. To znači da me ne zanima zabavna literatura već društvena i humanistička znanja uopšte. Zato je odmor uz knjigu za mene spoj lijepog i korisnog koji „aktivno opušta“.
Još mi je ljepše kada se sa mojom unučadi „vratim u djetinjstvo“.
#ZENEODUTICAJA: Šta biste poručili mladim ženama koje žele da uspiju na Balkanu?
#Božena Jelušić: Dobro bi bilo da se uvijek opiru stereotipima o ženama i muškarcima, o njihovom „prirodnim“ rodnim ulogama. Da ne dopuste da se, na primjer, pitanje nataliteta ili brige o porodici delegira isključivo njima, već da to bude uzajmna odgovornost partnera i države koja mora voditi promišljene i rodno dogovorne politike. Da ulaze u javni prostor bez straha i zazora i da se dodatno obučavaju kako bi to što bolje uradile. Da prihvataju i ne odriču se nasljeđa u korist braće i muških srodnika. Da ne normalizuju patrijarhalne dogme, da nauče da dekonstruišu probleme na koje nalilaze. Ako su u politici, da se spreme za napade u medijima. To znači da budu medijski pismene i samosvjesne i da ne posustaju. Da se, ako je moguće, izbore i da traže podršku porodice i prijatelja, ali i prigovora savjesti koji će ih štititi od loših odluka. Da znaju da su u Crnoj Gori političke partije „alfa i omega“, ali da ih treba mijenjati iznutra. Političke partije ništa ne mogu, niti bi mogle bez učešća žena i zato žene ne treba da prihvataju da budu „ukras“ već isključivo aktivne učesnice.
.png&w=250)
