Pristupite našem sadržaju koji za Vas pišu žene od uticaja!
Prijavite se besplatno
.jpg)
Baveći se slikarstvom Ružica Milutinović je pronašla sebe i tako postala jedna od uticajnih slikarki na Balkanu, ali i na svjetskoj sceni. O tome kako je iz korporativnog svijeta ova hrabra žena napravila preokret i bila sebi vjetar u leđa, otkrila je u intervjuu za #zeneoduticaja.
.jpg&w=800)
Već neko vrijeme na instagramu možete primjetiti da se jako dijele izvanredna umjetnička djela, žene koja je bila hrabra da odstupi od svog sigurnog posla i opredijeli se za umjetnost, koju danas treba isticati, nadograđivati i održavati. Naša sagovornica Ružica Milutinović nam priča na temu umjetničkog biznisa i rada iz ljubavi ali i koliko je hrabrosti potrebno da date otkaz na sigurnom poslu.
#ZENEODUTICAJA: Možete li ukratko da se predstavite našim čitateljkama?
RUŽICA: Završila sam Master studije na Ekonomskom fakultetu, skoro 11 godina sam radila u korporacijama, uglavnom radeći u bankarstvu, marketingu, baveći se PR-om, kasnije međunarodnim marketingom, digitalnim marketingom. Prije par godina sam dala otkaz na višoj marketing menadžerskoj poziciji i okrenula se slikarstvu kao primarnom poslu. Skupiti hrabrost za dati otkaz bez opcije B, drugog radnog mjesta slične prirode, te se upustiti u umjetnost i kasnije otvoriti svoju firmu u tom segmentu, je bila jedna od bitnijih prekretnica u mom životu.
#ZENEODUTICAJA: Zašto ste promijenili zanimanje i šta je presudilo?
RUŽICA: Stres na prethodnom poslu i neko ozbiljno životno preispitivanje u tom periodu su bili okidač da dam otkaz. Preispitivanje u smislu šta je moja suština, šta mi je najbitnije. Moja suština u smislu posla i stvaralaštva je umjetnost. Odnosno, stvaranje. A, najbitnije mi je zdravlje. Nažalost u tom periodu prije davanja otkaza sam dobila i autoimunu bolest uzrokovanu stresom, te sam na teži način naučila lekciju da je zdravlje najbitnije. Nakon preispitivanja sam došla do zaključka da je slikarstvo moja suština, ali do tog zaključka nije bilo lako doći. Do tog zaključka su mi trebale kako godine rada na sebi tako i godine slikanja.
Na kraju, bila je potrebna i hrabrost za taj preokret. Spremnost na moguć neuspjeh, i neko predubjeđenje da je bolje ne uspjeti nego ni ne pokušati. Jer, jedan je život da ne bih dala šansu sebi i svom potencijalu za unaprjeđenje kako umjetničkih tako i poslovnih vještina. Jer biti slikar je danas kao da si svoje malo art preduzeće.
#ZENEODUTICAJA: Postoje razni stilovi slikarstva. Koji je vaš stil?
RUŽICA: Recimo da težim realizmu i da sam portretista u tom segmentu, pokušavajući da stvorim neki svoj prepoznatljivi stil. Dajem akcenat na humanoidno slikarstvo, pokušavajući da prenesem emociju na platno. Težim da moj potez četkicom bude vidljiv ali i da istovremeno odaje jak utisak naslikanog, kako bi se osjetio karakter osobe koju portretišem.
#ŽENEODUTICAJA: Kako jedna talentovana umjetnica poput vas opstaje na Balkanu, baveći se poslom koji voli? Da li od slikarstva može pristojno da se zarađuje?
RUŽICA: Može, ali samo ukoliko zaista živite u 21. vijeku. Hoću reći da morate da se prilagodite svim savremenim tendencijama koje pružaju daleko više mogućnosti u smislu prodaje, međunarodne prodaje, i slično. Za tako nešto sam ja imala i sreće jer imam bazu znanja u marketingu, koju i danas konstantno unapređujem širenjem znanja u digitalnom marketingu. Može se reći da mi je digitalni marketing druga profesija danas, koja mi omogućava prodaju. Kad sam spomenula da biti slikar danas znači imati svoju art firmu, zaista sam tako i mislila. Imam registrovanu firmu na šifru djelatnosti umjetničko stvaralaštvo, ali tu sam one-woman show, makar dok se ne razvijem. Vodim brigu o marketingu, pregovaranju, prodaji na nekoliko razlicitih kanala, izgradnji nekog svog brenda odnosno imena u art smislu, o stanju zaliha materijala.. zapravo je to jedan biznis koji se puno oslanja na digitalni marketing, kako bih imala vidljivost. Da bi vas neki kolekcionar, kupac, galerija, agent primjetio, potrebno je osim kvaliteta da imate i vidljivost, koja je u današnje vrijeme zapravo digitalna. Bez digitalne vidljivosti vi kao neko ko se bavi vizuelnim stvaralaštvom, vi zapravo ne postojite. Pod vidljivost ne mislim isključivo na digitalnu, može ona biti bilo koja ako donosi uspjeh ali je uvijek u kombinaciji sa digitalnom, bilo da na društvenim mrežama, bilo učestvujući na međunarodnim takmičenjima ili na bilo koji drugi način gdje vas možda neko drugi gura (ako imate sreće) ili se prosto gurate sami i sebi povećavate šansu za uspjeh. Uz taj process gdje se gurate sami, morate paralelno da prolazite i proces učenja svega što se nađe na tom putu, i kontinuiranog rada na sebi.
Zaista nije lako, ali moze da se isplati, može da se zaradi i da se pristojno živi.
#ŽENEODUTICAJA: Da li ste imali mentore i koje?
RUŽICA: Kad sam bila tinejdžer i poslije u toku studija ekonomije, sam rado odlazila na časove kod likovnog pedagoga, učestvovala na likovnim kolonijama gdje su bili akademski slikari koji su dosta uticali i na moje crtanje ali i na moje samopouzdanje i slobodu rada. To je bitna stvar kod mladih ljudi koji počinju, čak i mi stariji prije početka neke slike imamo nekad tremu. Poslednjih par godina upijam znanje sa svih strana, istražujući, čitajući ali i kroz razgovore upoznajući se sa kolegama slikarima u svojoj okolini. Trenutno dijelim art studio sa art kolegama od kojih takođe upijam znanje a to su Maja Đurović i Marko Kusmuk.
#ŽENEODUTICAJA: Ko vam je bio najveća podrška?
RUŽICA: Porodica, prijatelji i partner su uvijek veoma značajna podrška, ali sama sam sebi najveći pokretač. Snaga uma i volje, gdje se podsjećaš zašto si i počela sve ovo da radiš me uvijek guraju naprijed.
#ŽENEODUTICAJA: Da li imate neki uzor u slikarstvu od lokalnih slikara? Gdje nalazite inspraciju?
RUŽICA: Meni su često uzor slikari mojih godina ili mlađi od mene, a dosta uspješnih u svojim tridesetima ima u Srbiji. Nedavno sam ih nabrajala u podcastu Ubod kulture koji možete naći na YouTube. Inspiraciju nalazim svuda u ljudima oko nas. Ukoliko nije naručen portret neke osobe, onda se uglavnom odlučujem za portrete jakih karaktera, da li likova iz svijeta filma, ili Poglavica, UFC boraca i borkinja, ratnika iz gaming igrica i slično. Možda zato što sam godinama trenirala „borbene“ sportove od košarke do Krav Maga borilačkih vještina, ili možda zato što i sam život shvatam kao borbu, bilo mentalnu, emotivnu ili fizičku.
#ŽENEODUTICAJA: Da li ste nailazili na prepreke? Ako jeste, može li savjet kako ih prevazići?
RUŽICA: Svaki dan nailazim na prepreke, nametnute što od same sebe što od okoline. Ali, vjerujem da karakter a ne okolnosti - čine čovjeka, te je na nama kako u toj dnevnoj “video igrici” zaobići prepreku ili suočiti se sa njom. Svakodnevno upijanje novih saznanja i velika marljivost pomažu u tom prelaženju.
#ŽENEODUTICAJA: Koliko su vam društvene mreže pomogle da istaknete svoj talenat i djelo?
RUŽICA: Da nije Instagrama, kao slikar danas ne bih bila istaknuta u mjeri u kojoj bih bila da ih nema, vjerujem da bi put bio teži. Opet, nije dovoljno samo imati profil na društvenim mrežama, treba znati rukovati njime. Mnogima koji me pitaju kako prosto ih uputim u online kurseve digitalnog marketinga i vođenja profila na društvenim mrežama, jer to znanje nije nesto što se može prenijeti u par savjeta. Danas je to sve kompleksnija vještina koja preprasta vjerujem u nauku, te je zaista neophodna ozbiljnija posvećenost kako bi došlo do rezultata.
#ŽENEODUTICAJA: Šta biste poručili ženama koje žele da promjene karijeru, ali ih sputava današnji skup i dinamičan život?
RUŽICA: Da budu mentalno i emotivno jake, da polako grade nesto paralelno dok rade na postojećem poslu, da pripremaju sebi teren, makar da kuju planove i skupljaju neka novčana sredstva sa strane, koliko god mala bila. To je žrtva na koju moraju da budu spremne.
Zatim da budu hrabre kad dođe i taj momenat davanja otkaza. Da se ne povlače, da ne idu linijom manjeg otpora, da ne sumnjaju u sebe ako se i zateknu u nekoj situaciji koja ih sputava. Da ne sumnjaju u sebe čak i kad neko njima od značaja, sumnja u njih. Jer, danas se žena mnogo podcjenjuje. Želim im da pružaju ozbiljan otpor, da pokažu zube, da pokažu da mogu mnogo više. Jer, zaista mogu. Sve i da pojedine ne uspiju u planiranom vremenu, barem su pokušale i pomjerile se iz zone komfora, a i to je velika stvar, i to je već jedan stepenik napretka.
Sve smo pojedinačno odgovorne za vlastite misli i djela. Žene su veliki borci i vjerujem da će promijeniti svijet.
Zbranjeno je preuzimanje sadržaja bez dozvole autora.
Autor fotografija Ružice Milutinović: Lilit Andrić
.png&w=250)
