Tanja Jeftenić je vlasnica lanca restorana ,,Astoria" u Čikagu. Promijenila je dosta poslova, a već sa 15 godina je počela da radi. Bavila se auto prodajom gdje je stekla dosta iskustva u pregovaranju, a ima i svoj magazin. Mišljenja je i da u Americi nije lako uspjeti kao žena, ali smatra da ,,ako držite do sebe i imate čvrst stav, the sky is the limit".
Rođena je u Travniku i prije rata se odselila u Beograd. Kako je kazala za #ZENEODUTICAJA najljepša su joj sjećanja iz tog perioda na osnovnu školu „Starina Novak“ u centru Beograda.
- Potom se selimo u Hamburg u Njemačkoj gdje mi djed živi od 60-ih godina... Živjeli smo tamo sedam godina. Selimo se u Ameriku 1999. godine. Prvih13 godina živjela sam u Detroitu gdje sam završila Gimnaziju i išla na fakultet. Prvi posao sam našla u pekari, sa svojih 15 godina, što je našoj familiji u Beogradu bilo jako čudno da neko u tako mladim godinama već radi. Radeći u toj pekari sam stekla gomilu iskustava koji su mi pomogli u sadašnjem poslu, a inače i u životu - priča Tanja Jeftenić.
Studirala je Marketing na „Oakland Univerzitetu“. Seli se u Čikago 2012. godine nakon nekoliko teških godina u Detroitu gdje su njeni roditelji izgubili poslove kad su se sve firme preselile u Meksiko.
- Prvi posao mi je bio prodaja automobila gdje sam takođe stekla dosta iskustva u korisničkom servisu i pregovaranju - ističe Jeftenić.
#ZENEODUTICAJA: Možete li nam opisati vaš put do uspjeha?
#TANJA JEFTENIĆ: Prvi moj posao nije bio plaćen, radila sam volonterski u hotelu „Atlantik“ u Hamburgu sa 14 godina. Tri sedmice je trajalo, počevši u kuhinji gdje sam asistirala kuvarima svjetskog ranga i stručnjacima za deserte, do čisćenja i nadgledanje soba. Nije mi se nijedno od toga svidelo. Tu je bila i jedna gospođa koja je imala kancelariju blizu recepcije. Radila je PR & marketing za hotel. Imala je pun zid slika sa poznatima. Nijesam tada tačno znala šta ona radi, ali sam znala da hoću i ja to.
#ZENEODUTICAJA: Radili ste mnogo poslova, iz kojeg ste izvukli najveću lekciju?
#TANJA JEFTENIĆ: Prvi zvanični posao bio mi je u pekari, sa svojih15 godina, gdje sam radila za našu ženu sa Kosova. Ona je imala samo četiri razreda škole i bila je polu-pismena, ali je znala sa ljudima.To su lekcije za život! Kada je umrla 2011. godine ja sam preuzela tu pekaru.
U Čikagu sam radila auto-prodaju i bila sam top prodavac već nakon mesec dana, jer sam uživala u tom poslu koji je „stavio“ metu na moja leđa. Muškarci/kolege su mislili da mogu sa mnom kako hoće, međutim, bila sam fokusirana na svoj rad i nijesam dozvoljavala nikakvu vrstu mobinga, to me je, inače, mama naučila.
Godine 2013. restoran u Čikagu... Htjela sam opet da budem svoj gazda, ali je ovo bio prevelik zalogaj za mene. Restoran je bio ogroman (370 kvadratnih metara), nijesam mogla da se izborim s njim, tako da sam zatvorila nakon godinu dana. Ali iskustvo koje sam stekla za tih godinu dana je neprocjenjivo. Svaka škola se plaća!
Otvaram „Astoria Cafe & Bakery“ 2017. godine. Mnogi ljudi su nas na početku otpisali smatrajući da nećemo uspjeti jer smo locirani preko puta čuvenog srpskog restorana „Cafe Beograd“. Nijesmo se fokusirali samo na naše ljude, tako da je kod nas dolazilo puno Amerikanaca. Naša ukusna hrana je oduševila mnoge, tako da su pisali o nama u novinama. Novine kao što su: „Chicago Tribune“, „The Chicago Reader“, „Naperville Magazine“, kao i popularna TV stanica „ABC“.
#ZENEODUTICAJA: Vlasnica ste lanca restorana „Astoria“ u Čikagu, da li je teško jednoj ženi u tuđini da uspije?
#TANJA JEFTENIĆ: Tehnički gledano ja nijesam u tuđini, smatrajući da sam ovdje već 23 godine. U Americi nije nikome teško da uspije. Ko god hoće da radi i ko ima volje uvijek može da se snađe. Ipak je ovo zemlja velikih mogućnosti, naročito za vrijedne i kreativne ljude.
#ZENEODUTICAJA: Jeste li imali podršku i od koga?
#TANJA JEFTENIĆ: Imam žive roditelje, što znači - gdje god da odem imam podršku i mogu na njih da računam. Inače, nijesam taj tip žene koji mora da ima podršku od drugih da bi uspjela. Ne treba niko da mi aplaudira. Sama sebe bodrim i guram napred.
#ZENEODUTICAJA: Da li je u Americi teže uspjeti kao žena?
#TANJA JEFTENIĆ: Mislim da nije nigde lako uspjeti kao žena, ali na kraju dana to je sve do vas i kako se vi postavite. Ako držite do sebe i imate čvrst stav, the sky is the limit.
#ZENEODUTICAJA: Vlasnica ste i magazina. Kako stižete sve da završite?
#TANJA JEFTENIĆ: Magazin trenutno izlazi samo četiri pet puta godišnje. Voljela bih da to bude na mjesečnom nivou, ali trenutno nijesam u mogućnosti da nađem vremena za sve. Imam par žena iz Srbije sa kojima sarađujem i jako sam zadovoljna. Što se tiče magazina cjelokupno - sve radim sama. Biram naslovne, kolumne, zanimljivosti, recepte, modu i ostale članke. To uglavnom radi cijela redakcija sa 10 do 15 radnika. Mogu da kažem da sam jako ponosna na svoj rad smatrajući da ovaj posao nijesam nikad prije radila.
#ZENEODUTICAJA: Fali li vam slobodnog vremena?
#TANJA JEFTENIĆ: Nikad! Slobodno vrijeme mi je uvijek bilo prioritet. Prošle godine sam odlučila da zatvorim svoje pekare dva dana u sedmici što je čudno za Amerikance, jer ovdje se radi sedam dana. Uvijek kažem da ja držim posao, a ne posao mene.
#ZENEODUTICAJA: Kako se odmarate?
#TANJA JEFTENIĆ: Volim da putujem. Pred Novu godinu mi je uginuo pas kojeg sam vodila po cijeloj Americi i Kanadi. Autom smo obišli mnogo gradova. No, život ide i ja s njim. Takođe, volim da meditiram i često odem u spa sa mamom da se opustim. Čikago je lijep grad, pogotovo ljeti. Volim da vozim bicikl oko jezera u centru grada. Trudim se, takođe, da pročitam makar dvije tri knjige mesečno. To su uglavnom biografije uspješnih ljudi ili neke knjige vezane za lični razvoj, motivaciju i samopouzdanje.
Na kraju svakog dana osjetim zadovoljstvo kad znam da iza mene stojim – JA!