Intervju sa Jovankom Radičević: Sreća je naklonjena onoliko koliko ste radile i bile posvijećene zadacima!

Jovanka Radičević ima 35 godina, od kojih je 23 godine u rukometu. Ona je još u detinjstvu pokazala ljubav prema sportu, bavila se atletikom a nakon toga kreće sa treninzima rukometa. Godinama je jedna od najboljih igračica svijeta na poziciji desnog krila, kapitenka je reprezentacije Crne Gore, osvajačica zlatne medalje na Evropskom prvenstvu i Olimpijskog srebra. Igrala je u Crnoj Gori, Mađarkoj, Makedoniji. Vrlo je odgovorna i posvećena treninzima, tako da je tinejdžerske dane provodila na relaciji škola-dvorana za treniranje a danas daje svoj maksimum u svemu što radi.

1. #ZENEODUTICAJA: Kakav je osjećaj osvajati titule i biti na vrhu Evrope, biti vicešampionka Olimpijskih igara?

JOVANKA: Pa zaista je teško objasniti riječima osjećaj posle osvojenih titula, svaka je posebna i svaka ima svoju težinu. Velike su emocije baš zato što je i bilo veliko ulaganje i odricanje da bi se sve to postiglo. Biti sportista je po meni najljepše zanimanje, ali odricanja tokom karijere su ogromna, pa je samim tim svaka osvojena medalja nosi poseban osjećaj, pun emocija. Za mene je svako priznanje posebno, ali najvrijednije je Olimpijsko srebro naravno i Evropsko zlato jer je to medalja za moju zemlju.

2. #ZENEODUTICAJA: Kad osvojiš medalju, na šta prvo pomisliš?

JOVANKA: Na porodicu jer su mi oni najveća podrška!

3. #ZENEODUTICAJA: Šta te motiviše za pobjedu?

JOVANKA: Ja sam od malih nogu bila borac i nisam voljela da gubim bilo koju igricu, koju sam igrala sa svojim vršnjacima. Jednostavno to je dio mog karaktera, motivacija mi je da zelim da budem najbolja. Možda, bolje rečeno: to je moja ODLUKA, tako pristupam svakom treningu i svakoj utakmici. Mogućnost da sam zdrava i da imam priliku da sam na sportskom terenu je za mene najvažnija.

4. #ZENEODUTICAJA: Osim sporta, šta te privatno raduje?

JOVANKA: Druženje, jer jako volim da provodim vrijeme sa svojom porodicom i prijateljima. Dvadeset tri godina igram profesionalno rukomet, putovanja su stalna, uvjek sam odvojena od bližnjih, zato je moje najveće zadovoljstvo da budem sa svojima.

5. #ZENEODUTICAJA: Kako se opustaš?

JOVANKA: Najvise volim svoj prostor, svoj mir. Čitam knjige, učim.. Gledam serije..Uživam u muzici u zavisnosti od raspoloženja.

6. #ZENEODUTICAJA: Koje zemlje osim Crne Gore, voliš? Gde rado putuješ? Šta se promjenilo sada u vrijeme pandemije?

JOVANKA: Stalno putujem, ali nemamo previše vremena da većinu zemalja posjetimo zbog utakmica, slobodne dane koristim da odem kada sam u mogucnosti nedje dalje… Volim Italiju, Španiju…

Pandemija je promijenila sve. Nažalost mnogo ljudi je izgubilo živote i svoje bližnje, sve je nekako stalo, sve je čudno. Pogotovo u vrijeme karantina, vjerujem da smo naučili nešto iz ovoga a to je da smo svi isti i da je zdravlje najveće bogatstvo i da se samo molimo da budemo zdravi mi i naši bliznji. Sve ostalo je prolazno.

7. #ZENEODUTICAJA: Koliko je disciplina vazna u sportu kojim se bavis? Da li naporan rad daje rezultate ili postoji faktor srece?

JOVANKA: Disciplina i rad čine 90% a 10%je talenat. Kada posvijećeno i vrijedno radiš, šta god da radiš mora da ti se vrati… Sreća ti je okrenuta onoliko koliko si radio i bio posvijećen zadatku. U životu moraš uvjek da grizeš i daješ sebe 100% ako zeliš rezultate- tako je i u sportu.

8. #ZENEODUTICAJA: Kada igras za strani klub, imas poslodavca, primaš platu, to zahtjeva puno radno vrijeme. Kako izgleda tvoj radni dan?

JOVANKA: Moj radni dan je manje vise isti, osim ako sam na pauzi… Ustajanje jako rano, doručak, trening, ručak, odmor pa opet trening, večera, film i spavanje. Sve je po satu. Sport je jako zahtjevan, po svakom pitanju. Važan je dobar trening, i nakon treninga oporavak a i hrana: sve je podjednako važno.

9. #ZENEODUTICAJA: Šta savjetuješ mladim ženama? Da li je okej biti emotivan?

JOVANKA: Zasto ne bi bilo ok biti emotivan, pa ziva bića smo. Emocija je sve, bez emocije nema zivota…Moj savjet mladim ženama je da budu uvjek svoje. Odlučne, da slijede svoje snove, da vjeruju u sebe i da su samo one te koje mogu postaviti granice,niko više! Žena može sve!

10. #ZENEODUTICAJA: Rijetkost je videti borbenu ženu, i srčanu istovremeno! Od koga si najviše učila u svom životu?

JOVANKA: Od moje majke. Majka je stub naše porodice. Vodila nas je i držala na okupu uvjek. I dan danas je tako. Otac je pratio ali mama je bila nekako, žena lavica. Za mene ona je heroj. Od nje sam naučila da je najvažnije znati sta želiš i ne odustajati.

Moj je karakter takav i sport me dosta naučio tome. Život i jeste borba uvjek, samo treba znati sve izbalansirati ali nikada ne odustati. Ja sam neko ko voli izazove. A kada je baš teško pokazuje se i koliko je neko jak.

11. #ZENEODUTICAJA: Koji trener ti je važan kao mentor i zašto?

JOVANKA: U karijeri sam imala dosta trenera i od svakog sam učila. Natasa Cigankova je bila moj prvi trener i ona me naucila prvim rukometnim koracima a ova žena je uvijek bila borac. Već godinama kako sam sazrijevala i rasla tu je bio i Dragan Adžić, sa njim sam i osvojila svoje reprezentativne medalje. Smatram i da sam najviše igrački napredovala sa Ambrosem dok sam igrala u Djeru.

12. #ZENEODUTICAJA: Praviš li listu novogodišnjih odluka?

JOVANKA: Nova Godina je za mene dan kao i svaki drugi, nista drugačije odluke nisu nego što ih svakodnevno postavljam. Ipak za mene je Bozić najveci i najljepši praznik, i samo želim zdravlje. Sve ostalo imam.

13. #ZENEODUTICAJA: Ima li konkurencije u sportu kada si u timu ili je zajedništvo žena ključno?

JOVANKA: Zdrava konkurencija je jako bitna i ima je. Rukomet je timski sport pa samim tim zajedništvo mora da bude na visokom nivou ako hoćemo uspjeh!