Pristupite našem sadržaju koji za Vas pišu žene od uticaja!
Prijavite se besplatno
Pitajte bilo koga kako se osjeća ovih dana i šanse su da će odgovoriti nekom verzijom „iscrpljen“. Umorni smo od rada usred neizvjesnosti. Umorni smo od balansiranja brige o djeci sa poslom. Umorni smo od nedostatka osoblja i problema u lancu snabdjevanja. Kada se tako osjećamo, naš mozak želi da uštedi mentalnu energiju usmjeravajući naš fokus na najdostupnije informacije koje se mogu opozvati kako bi nam pomogle da brzo donosimo odluke. Često to činimo tako što ćemo se potruditi i da nagađamo.
Ovo se zove pristrasnost u pogledu svrsishodnosti: raditi ono što se čini ispravnim, ili žuriti sa rasuđivanjem, bez pravilnog razmatranja svih varijabli. Mozak to radi jer je mnogo lakše obraditi postojeće ideje nego nove. To je razlog zašto ako govorite španski, mnogo je lakše naučiti italijanski nego japanski.
Rezultat toga je da su mnogi od nas prirodno skloni da rade ono što im se čini ispravnim - bilo da traže od ljudi da se vrate u kancelariju jer naš mozak to može zamisliti ili pretpostaviti da svi žele četvorodnevnu radnu nedelju. Hedonistički princip takođe dolazi u obzir: osposobljeni smo da se krećemo ka stvarima zbog kojih se osjećamo dobro i dalje od stvari zbog kojih se osjećamo neprijatno. Naš mozak označava trud kao loš jer je to težak posao. Oni podrazumjevaju ono što se čini „normalnim“ - mreže koje nam govore kuda i kako da putujemo kroz naše svakodnevno postojanje.
Pa ipak, znamo da teške akcije mogu imati ogromne koristi - one koje možda neće biti vidljive neko vrijeme. Razmislite o započinjanju nove rutine vježbanja. Možda imamo uvid – „Ako mogu da pretrčim milju, imaću više energije da se igram sa svojom malom djecom“ – koji stvara podsticaj za akciju. Ili nam je možda doktor rekao da je to uslov za promjenu načina života ili se pojavljuje podsticaj da nas podstakne.
Ali može se desiti smiješna stvar. Kada krenemo u tu početnu vožnju, ne osjećamo se dobro. Ni sledeće trčanje, niti trčanje poslije toga. Bole nas mišići. Novac koji smo potrošili na novi hobi izaziva trenja u našem domaćinstvu.
Dakle, kako da radimo teške stvari kada nam mozak stalno govori da izbjegavamo napor?
Prvo, pozabavite se njima kada smo dobro raspoloženi. Studija iz 2016. je pokazala da kada su ljudi uznemireni, manje je vjerovatno da će pokušati da rade teške stvari. Međutim, kada se osjećaju optimistično, veća je vjerovatnoća da će preuzeti teške, ali suštinske zadatke koji na kraju čine život boljim. Jedan od načina na koji možemo da se dovedemo u pravi način razmišljanja je da uradimo ono što se zove „ponovna procjena“, u kojoj stvaramo promjenu u našem mozgu o tome kako doživljavamo zadatak.
Ponovna procjena može biti nevjerovatno efikasna kada izaberemo jednu jednostavnu, ljepljivu riječ ili frazu koja označava gdje želimo da budemo. Na primjer, da bukvalno kažete sebi: „Osjećaću se bolje kada dobijem ovaj novi proces na papiru“, moglo bi biti dovoljno da izvučete mozak iz neproduktivne petlje.
Drugo, svom mozgu moramo dati pravu količinu autonomije. Kada imamo izbor, naš mozak često želi da podrazumijeva nešto lako. Ali taj odgovor možemo ublažiti izazivanjem sebe da budemo inovativni i da pružimo podsticaje. Na primjer, umjesto da raspravljate o tome da li da napravite zdrav izbor za ručak, zapitajte se: da li želim ovu svježu salatu koja će mi dati energiju ili ovu krofnu od koje mi je pozlilo poslije jela prošli put i koja me je uspavljivala? Stavite u kontekst posla: Da li želim da eksperimentišem sa novim alatom za upravljanje projektima koji bi mogao da olakša stvari mom timu sledeće nedelje, ili želim da se držim iste tabele.
Možemo postići teške stvari uvježbavajući navike razmišljanja rasta i primjetiti kada da se vratimo na stare načine razmišljanja i ponašanja. Da biste izazvali obrasce ili sisteme koji omogućavaju ili spriječavaju nove navike da zavladaju, korisno je imati podršku drugih. Jedan od načina da se to uradi je dijeljenje priča o pokušajima, u okruženju gdje su pokušaji cijenjeni koliko i rezultati.
Na primjer, tim rukovodilaca je nedavno pokušao da blokira svoja jutra sa sastanaka kako bi obavili svoj najbolji posao. Neki pojedinci su napredovali, dok su drugi više voljeli da duboko razmišljaju popodne. Mjesec dana nakon eksperimentisanja sa zakazivanjem, tim je odlučio da to ne funkcioniše dobro zbog konfliktnih vremenskih zona i odlučio se za drugačiju taktiku: samo da ponedeljak ujutru bude oslobođen sastanaka.
Priznajući napredak postignut isprobavanjem nove navike, tim je mogao da nastavi eksperimentisanje, umjesto da se samo vrati na stare načine.
Raditi stvari su neprijatni i poput napornog rada može izgledati kontraintuitivno. Ali ako razumijete šta se dešava u vašem mozgu, umjesto u crijevima, možete raditi na postizanju teških stvari i bolje upravljati svojim strahovima.
.jpg&w=250)