Pristupite našem sadržaju koji za Vas pišu žene od uticaja!
Prijavite se besplatno
Januar obilježavamo intervjuima žena čije su biografije riznice. Naša sagovornica Vanja Madžgalj osvaja integritetom koji je za nju vrhovna vrlina jer daje cjelovitost, istinitost i hrabrost. Za #zeneoduticaja kaže da je sve što čovjek zaista ima je njegova reputacija. Matijina je mama, i dobitnica i ordena Britanskog carstva od kraljice Elizabete II za posvećenost etičkim principima i profesionalnim standardima. Od nedavno i osnivačica Centra za inicijative u obrazovanju - Edicon.
Vanja Madžgalj je diplomirala engleski jezik i književnost na Univerzitetu u Beogradu na Odsjeku za književno prevođenje, i jedno vrijeme se aktivno bavila prevođenjem kraćih književnih formi, kolumni, naučnih tekstova. Ubrzo nakon završenih studija započela je karijeru u Britanskom savjetu kao menadžerka programa obrazovanja, a kasnije biva unaprijeđena u menadžerku kancelarije za Crnu Goru, tada u zajedničkoj državi sa Srbijom. Direktorica ove organizacije postaje 2012. godine i ostaje na toj poziciji sve do zatvaranja kancelarije 2022. godine usljed globalnog restrukturiranja organizacije.
Rad u Britanskom savjetu predstavlja centralni i najvažniji dio Vanjinog profesionalnog i ličnog razvoja gdje je dobila mogućnost izgradi liderske i menadžerske vještine, kreira programe i utiče na javne politike u oblasti obrazovanja i kulture. Njen predani dugogodišni rad na razvoju obrazovanja, mladih i jačanju kapaciteta javne uprave zapažen je na najvišim instancama u britanskoj vladi, zbog čega je nagrađena Ordenom britanskog carstva 2018. godine. Danas je Vanja osnivačica nevladine organizacije Edicon, centra za inicijative u obrazovanju i sve ukazuje na važnost obrazovanja u životu ove sjajne žene!
Vanja je dala veliki doprinos utemeljenju digitalnog obrazovanja i razvoju inovacija kod djece kroz program “Škole za 21. vijek” kada je predvodila proces uvođenja kodiranja kao obaveznog modula u predmetu informatike za sve učenike/ce uzrasta 10-14 godina, razvoju prvog priručnika za nastavnike i obuci skoro 5000 nastavnika i učitelja. Pokrenula je izradu prvog Okvira kompetencija za nastavnike koji su postali osnov za objektivno planiranje razvoja nastavnog kadra koji je privukao pažnju zemalja kao što su Slovenija, Jermenija, Izrael i Velika Brtanija u kojima je Vanja prezentovala ovaj projekat. Vanja je vodila jedan od najpopularnijih programa jačanja kapaciteta javne uprave pod nazivom “EU Skills” koji je trajao cijelih 10 godina i iz koga je potekla prva Strategija EU komunkacija poznata kao EU4ME. Vanja je pokrenula i jednu od prvih ljetnjih škola za mlade lidere koja je tri godine za redom okupljala preko 80 mladih iz Crne Gore, regiona i UK. Doprinijela je uvođenju britanskih udžbenika u crnogorske škole i preko 20 godina rukovodila velikim brojem programa za nastavnike engleskog. Pokrenula je osnivanje asocijacije nastavnika engleskog ELTAM koja još uvijek vrlo uspješno radi. Vanja je jedna od rijetkih osoba koje je preko 20 godina bila na rukovodećoj poziciji jedne medjunarodne organizacije koja je uživala veliku popularnost i ugled a njema uloga u tome je nesumnjiva.
1. Šta biste izdvojili kao svoje najvažnije vrednosti u ličnom, ali i poslovnom svetlu?
VANJA MADŽGALJ: Najvažnija vrijednost je lični i profesionalni integritet. Za mene, to ne znači samo biti dosljedan istini i profesionalnim standardima, već biti dosljedan svom unutrašnjem zovu, onome u šta vjerujete, što cijenite kao ljudsku vrlinu, svom unutrašnjem impulsu ka kreativnosti. Pratiti svoj unutrašnji kompas koji je zbir vaših vrijednosti, vaših težnji, vaših teško stečenih pobjeda. Naći balans između unutrašnjeg i spoljnog daje vam stabilnost kao ličnosti, iako to nije lako postići u svakoj situaciji. Zato je za mene integritet vrhovna vrlina jer vam daje cjelovitost, istinitost i hrabrost. Sve što čovjek zaista ima je njegova reputacija.
2. Kada je reč o vašem formalnom obrazovanju i karijernom usmerenju, da li su ova vaša dva puta usaglašena?
VANJA MADŽGALJ: Za mene jesu, iako to možda nije očigledno. Završila sam engleski jezik i književnost na Univerzitetu u Beogradu. Prije toga sam kao stipendista američke vlade završila 4. razred srednje škole u Baltimoru, država Merilend. Već u osnovnoj školi sam imala sreću da upoznam ženu koja će mi na neki način predodrediti životni put jer je ona bila posvećena razvoju talenata kod djece. To je bila moja nastavnica engleskog, Australijanka, i moja prva mentorka. Ona mi je pomogla da otkrijem svoj talenat i da već sa 10 godina znam šta želim u životu, i kad imate jasan cilj, onda sve što radite vodi vas tom cilju. Nekad je cilj putovanje, a nekad destinacija. Za mene je to bilo putovanje koje mislim da još uvijek traje, a to je da radite nešto što će ostaviti trag u zajednici, da stvarate memorije budućnosti, nešto čega ćete se s ponosom sjećati.
Iskustvo koje steknete boraveći na edukaciji u stranoj zemlji od neprocjenjivog je značaja za razvoj mlade osobe, izgradnju samostalnosti, samopouzdanja, kulturne otvorenosti i širenja sopstvenog horizonta, uz superiorne vještine komunikacije na engleskom jeziku koje steknete. Sve to zajedno čini paket transverzalnih vještina koje su od suštinskog značaja kasnije za uspjeh u karijeri. Po meni najvažnije “meke” vještine za navigaciju kroz karijeru su kreativnost, posebno u rješavanju problema, sposobnost da učite nove stvari i da ono što se naučili znate da upotrijebite u novoj situaciji. Kada sam pravila tranziciju iz sektora obrazovanja u sektor tehnologije, to je bio izazov za koji sam se ozbiljno pripremala. Ali one transverzalne vještine koje trajno nosite sa sobom su temelj koji vam daje sigurnost.
3. Ko su vam uzori? A takodje, da li imate mentija na kog ste ponosni?
VANJA MADŽGALJ: Pomenula sam moju nastavnicu engleskog. Beskrajno sam joj zahvalna. Ona je zaista model pedagoga. Treba nam više takvih nastavnika. Druga osoba je takođe žena iz mog porodičnog okruženja koja mi je pomogla da razvijem filozofske i vrednosne stavove u životu. Ona je bila izuzetno obrazovana osoba sa naglašenim osjećajem pravičnosti za koju nije bilo kompromisa. Dugi razgovori sa njom su mi bili velika inspiracija, ona nikada nije imala dilemu da li je neka stvar dobra ili ne. Imala je tako jasnu percepciju stvari. U mojim formativnim, ranim tinejdžerskim godinama njen uticaj na mene bio je snažan. Ona mi je pomogla da se oslobodim nekih provincijalnih obrazaca kojima robuju ljudi iz malih sredina.
Tokom rada u Britanskom savjetu, puno smo radili sa mladima. Bila sam više indirektni i neformalni mentor kroz obrazovne programe koje sam kreirala. Za mene, najbolje mentorstvo je distributivno liderstvo. Kada stvarate male ćelije budućih lidera tako što im povjeravate odgovorne zadatke a tu ste uz njih ako ustreba.
4. Da li imate neke striktne lične principe koji su Vam pomogli da dovedete svoju karijeru onamo gdje želite da bude uprkos rodnim stereotipima i predrasudama?
VANJA MADŽGALJ: Stereotipi nas ne smiju ograničavati i biti nam izgovor za nečinjenje i čekanje. Naprotiv, činjenje je najbolji način da se oni ruše. Žene koje teže višim ciljevima u karijeri i životu moraju se svakog dana zapitati “Šta mogu danas da uradim da poboljšam svoje vještine i svoju situaciju? Da se suočimo sa sopstvenim slabostima. Da stvorimo prostor za izazove. Da nam prosječnost postane neudobna. Da ne sjedimo i čekamo da budemo odabrane, već da idemo ka tome što želimo. Da bismo se pokrenule iz te letargične pomirenosti da živimo u patrijarhalnom društvu i da su žene inferiornije kao lideri, moramo imati ambiciju i odlučnost.
Moja ambicija je bila služba zajednici i stvaranje pozitivnih promjena u društvu. Imala sam mogućnost da kroz programe Britanskog savjeta utičem na zajednicu, a namjera mi je da kroz djelovanje svoje NVO nastavim to da radim. Nisam imala grandiozne ciljeve za sebe u smislu napredovanja na društvenoj ljestvici; moj cilj je bio da kreiram dugoročne promjene unutar zajednice. Da stvaram prilike za razvoj mladih kao što sam ih ja imala i da ono što znam dijelim dalje. I to iskustvo mi je pomoglo da redefinišem pojam liderstva. Moramo naučiti da prepoznajemo i podržavamo male lokalne lidere. Nisu lideri samo oni koji sjede u parlamentu ili upravnom odboru. Svaki nastavnik koji transformiše život djece je lider. Upoznala sam mnogo takvih lidera koji su, nažalost, nevidljivi. Kroz programe koje sam vodila, upoznala sam briljantne lokalne lidere i radeći sa njima zablistala su i djeca. Neka djeca iz udaljenih sela su trčala po 40 minuta po dubokom snijegu da stignu na našu radionicu kodiranja subotom ujutru, jer vikendom ne ide školski autobus. Potrebno je da gradimo više lokalnih lidera i na tome upravo i radim kroz projekat “Žene u tehnologiji” u okviru koga planiramo da jačamo digitalne vještine i razvoj inovacija kod žena i djevojaka širom Crne Gore, a posebno u manjim sredinama, i da ih pripremamo za poslove u tehnološkoj industriji.
I vraćajući se na vaše pitanje, princip koji mi je najviše pomogao da dovedem svoju karijeru tamo gdje sam željela je da nepokolebljivo pratim svoj unutrašnji poziv, konstantno učim i ne prihvatam da me stereotipi sputavaju.
5. Šta ste prepoznali kao najveću prepreku sa kojom se žene suočavaju na profesionalnom planu?
VANJA MADŽGALJ: Jedan od najčešćih stereotipa ne samo kod nas, već globalno, je da su žene slabiji lideri od muškaraca, da nemaju jake pregovaračke vještine, te da su previše emotivne. Osim toga, vidjeli smo sa kakvom aroganciijom muškaraca se žene suočavaju čak i u javnom prostoru. Jednostavno, žene nisu ravnopravni partner na poslu. Žene moraju mnogo više da se dokazuju od muškaraca, što povratno stvara osjećaj nesigurnosti, tzv. imposter syndrom. Zato se mora omogućiti ženama da pohađaju što više liderskih obuka, da se pripremaju za najviše pozicije odlučivanja i zaista pozdravljam inicijativu IRF-a i WOBA za projekat “Women on Boards”. Mnogo se lakše mijenjaju javne politike i institucionalni mehanizmi za borbu protiv tihe diskriminacije nego što se mijanja kulturni stereotip ali mislim da je ključ u edukaciji. Ja sam imala sreću da radim u okruženju koje je imalo snažne rodne politike, žene su bile na liderskim pozicijama jednako koliko i muškarci, i mnogo se potencirao diverzitet. Proaktivno smo radili na daljem poboljšanju položaja žena i kroz programe i kroz internu politiku. To nije problem nijedne pojedinačne žene, ovo je društveni problem, ali svaka žena pojedinačno može i mora uraditi mnogo da poboljša svoj položaj.
6. Šta smatrate da bi bili najbolji načini za osnaživanje i inkluziju žena na profesionalnom polju? Kako ovome pristupate iz pozicije liderke?
VANJA MADŽGALJ: Mislim da država treba strateški da radi na mobilizaciji potencijala koji leži u ženama ovog našeg regiona kroz jedan dugoročni i strateški osmišljen program stipendiranja, specijalizacije i profesionalnog usavršavanja i mentorstva na radu koji bi kreirao nove generacije liderki i ekspertkinja koje bi radikalno promijenile demografsku sliku našeg društva kada je u pitanju rodna distribucija moći.
Ali ima mnogo toga što svaka žena treba i može da uradi za sebe. A to je da konstantno uči i sebe unapređuje. Da bude u toku sa savremenim tehnološkim znanjima. Da razvija meke ali i liderske vještine. Da razvija svoje mreže. Kada ste informisani, osjećate veliko samopouzdanje. A samopouzdanje je važno za razvoj karijere. Žena mora biti spremna da preuzme odgovornost.
I konačno, mislim da kvote, koliko god djelovale kao formalnost, jesu korisne za osnaživanje žena i promjenu navika koje dugoročno mijenjaju kulturne obrasce, a kulturni obrasci su dom svih naših predrasuda. Kad puno govorimo o nekim stvarima, one počinju da se „normalizuju“ u našoj svijesti. Tzv. gender mainstreaming, ili sistematsko integrisanje rodne ravnopravnosti u sve segmente društvenog djelovanja pravi je put za eliminisanje štetnih stereotipa koji ne donose nikome ništa dobro.
Sa pozicije liderke, pristupam pitanju osnaživanja žena uvijek sistemski, sa nekoliko nivoa, a to su: lična edukacija, interne politike, programi, i liderstvo kroz promociju i edukaciju drugih. Svaki moj projekat je imao “rodnu” komponentu. Prilikom pripreme projekta zapitamo se “Kako možemo promovisati ovo pitanje ili pobojšati položaj žena kroz ovaj projekat? Pored mainstreaminga, izuzetno su važni projekti posvećeni isključivo ovoj temi. Žene su ogroman neiskorišćeni kreativni resurs i moramo se pobrinuti žene dobiju prostor za odlučivanje, te da se moć, novac i obrazovanje ravnopravno distribuiraju među polovima. Posebno je važno posvetiti pažnju manjim sredinama koje su tehnološki izolovane i nemaju mnogo mogućnosti za razvoj ljudskog kapitala. Država treba da stvori uslove da javni i privatni sektor udruženo rade na razvoju lokalnih kapaciteta. Ne treba ulagati samo u infrasktrukturu, mi nemamo nijednu nacionalnu stipendiju za razvoj talenata. Uglavnom su to strane stupendije nažalost.
7. Šta smatrate doprinosom žena na radnom mjestu?
VANJA MADŽGALJ: Teško je generalizovati stvari. Mislim da treba podsticati one sposobnosti i vrline koje mogu doprinijeti timu i misiji. Okružena sam sposobnim ženama na rukovodećim pozicijama i ono što primjećujem su njihovi talenti i snaga. Ohrabrila bih žene da razmišljaju o svojim supermoćima. Šta je to u čemu su najbolje i jedinstvene, da osvijeste svoje kvalitete i talente, ali i slabosti, i da rade na njima. Smatram da žene treba što više da učestvuju, i da traže da učestvuju. Da jasno izražavaju svoje mišljenje, da nude pomoć, da pokažu kreativnost. Ali i da budu asertivne u odbrani svog integriteta. Da se koriste argumentima u konfliktima, i zato je jako bitno da budu dobro informisane kako bi gradile svoju argumentaciju na činjenicama a ne subjektivnim doživljajima. Ne prihvatati stereotipe, samo činjenice.
8. Da li postoji nešto što smatrate istinski ključnim za kreiranje atmosfere saradnje i produktivnosti u profesionalnom okruženju?
VANJA MADŽGALJ: Kultura kolaboracije je ključna za uspjeh timova i organizacija. A da bi tim djelovao harmonično, moramo uspostaviti komunikaciju na nivou ličnog i ljudskog i vrednovati svakog pojedinaca unutar tima. Prihvatanje različitosti kao normalnost, delegiranje odgovornosti u skladu sa mogućnostima, stvaranje šansi za razvoj, gradiće međusobno povjerenje na nivou ljudskih odnosa. Ljudi sa razvijenom emocionalnom inteligencijom mnogo uspješnije funkcionišu unutar timova jer uspostavljaju kontakt na nivou ljudskog. Umiju da slušaju.
Mislim da je ta komunikacija bazirana na emocionalnoj inteligenciji najvažnija stvar za kreiranje uspješnih i visoko produktivnih timova u kojima vlada povjerenje i osjećaj zajedničke misije. U atmosferi povjerenja čovjek će dati najbolje od sebe.
9. Prethodna pozicija direktorice Britanskog saveta u Crnoj Gori i inicijative koje ste pokrenuli kako biste unapredili obrazovanje, kulturu i engleski jezik u zemlji bile su zapažene. Možete li detaljnije objasniti vaše stavove o ulozi obrazovanja u izgradnji jakih ličnih vrednosti i društvenog prosperiteta?
VANJA MADŽGALJ: Obrazovanje je najvažnija alatka u borbi protiv siromaštva i predrasuda i presudna u formiranju ličnih vrednosnih stavova. Pod tim podrazumijevam kako formalno tako i neformalno obrazovanje i druga iskustva koja oblikuju našu percepciju.
Tokom dugogodišnjeg rada u oblasti obrazovanja shvatila sam da je najvažniji zadatak obrazovanja da kreira izazove koji će pomjerati granice mogućeg kod djece i stimulisati ih da izlaze iz zone komfora, prepoznaju specifične talente i razvijaju svoje pune kapacitete. Jer napredujemo samo kad izlazimo iz zone komfora i neke uljuljkanosti u onom što znamo. Čini mi se da naš obrazovni sistem ne potencira razvoj punog kapaciteta djece već staje onda kad se zadovolje zacrtani standardi, koji su često prosječni. Mnoga djeca nikad ne dostignu ni te prosječne standarde, a mnoga djeca nikad ne dobiju priliku da razviju svoje talente. Nažalost, to je tako već godinama, uprkos reformama i mnogim značajnim projektima i investicijama koje su uložene u razvoj obrazovanja. Još je važnije da obrazovanje ne bude instrumentalizovano u političke svrhe jer ćemo isjeći granu na kojoj sjedimo. Ljudski kapital jednog društva je baziran na obrazovanju, a ono je glavno sredstvo ekonomskog razvoja. Savremena ekonomija je ekonomija bazirana na znanju (knowledge-based economy), odnosno inovacijama koje ljudi donose. Zato je zadatak savremenog obrazovanja da stvara kreativne pojedince koji će mobilisati svoju inovativnost i analitičnost da bi donosili rješenja za tu i takvu ekonomiju. Mislim da našem obrazovnom sistemu trebaju novi lideri koji razumiju ovu dinamiku.
Na kulturnom i vrednosnom nivou, porodica svakako, kao primarna društvena jedinica, utemeljuje naše fundamentalne vrijednosti tokom ranog razvoja. Obrazovanje dalje oblikuje naše stavove tako što nas eksponira različitim idejama, perspektivama i etičkim promišljanjima. Tu mislim na formalno i neformalno obrazovanje, ali i putovanja i interkacija sa ljudima iz drugih sredina koja nas obogaćuju na najposredniji način. Što je širi taj horizont interakcija, to čovjek više uči i spoznaje koliko je svijet različit, i da on jednako pripada svima, bez obzira na razlike.
10. Dobili ste Orden Britanskog carstva od kraljice Elizabete II za vašu posvećenost etičkim principima i profesionalnim standardima. Možete li podeliti svoje misli o tome šta vam to priznanje znači?
VANJA MADŽGALJ: Taj orden za mene je potvrda da sam bila iskrena u svojoj misiji služenja zajednici. Iako sam dugo godina radila na istaknutom mjestu kao direktorica jedne renomirane medjunarodne organizacije, bila sam više aktivna na terenu a manje vidljiva u medijima. Nisam očekivala takvo priznanje. Znala sam da se moj rad prati, ali nisam znala da se o njemu priča kod najviših instanci u britanskoj vladi, i da sam jedna od rijetkih stranaca koji dobijaju orden za doprinos zajednici. Jedan od ambasadora je opisao moj doprinos kao jedan od četiri stuba britanske diplomatije u Crnoj Gori. Vodila sam veliki broj projekata u oblasti obrazovanja, kulture, javne uprave, medija, a neki od njih su bili pionirski a neki transformativni. Kada mi neki mali neuspjeh poljulja samopouzdanje, ja se sjetim ovog ordena i riječi mog tadašnjeg direktora “Ne moraš više ništa da dokazuješ”. Za mene on znači potvrdu koja nam je svima potrebna da smo nešto dali za razvoj zajednice.
11. Kako liderke prevazilaze teške trenutke?
VANJA MADŽGALJ: I liderke imaju svoje slabosti i svoje ranjivosti i suočavaju se sa svakodnevnim životnim problemima. I one se nekad isplaču kao sav normalan svijet, ali onda obrišu razmazanu šminku i nastave dalje. Sposobnost empatije, emocije i ranjivosti je važna za ljude koji imaju odgovornost, jer tako mogu da uspostave bolju konekciju sa drugim ljudima. Biti ranjiv je vrlina. Pokazati ranjivost je hrabrost. U teškim trenucima važno je ostati iskren i skroman.
12. Za kraj, kako volite da provodite slobodno vrijeme i koliko je ono zapravo važno za naše normalno i optimalno funkcionisanje?
VANJA MADŽGALJ: Svaki slobodan trenutak koristim da učim nešto novo. Koristim blagodeti tehnologije da optimizujem svoje aktivnosti pa slušam audio knjige na Blinkistu i Kindle-u a jedan od omiljenih online kanala mi je Harvard Innovation Lab. Slušam to dok hodam ili kuvam ručak. Upisujem online kurseve i uvijek imam po jedan ili dva koja pohađam. Nekada sam više vremena provodila u kreativnim aktivnostima. Svirala sam gitaru, pomalo klavir, slikala, radila književne prevode. Sada više volim da slušam svog sina Matiju kako svira, on je jako kreativan i sklon umjetnosti, kao i ja. Matija je najvažniji dio mog slobodnog vremena kada sam u ulozi roditelja jednog tinejdžera, volimo da kuvamo zajedno, volimo duge šetnje po Lužnici, muziku i druženje sa prijateljima.
Zabranjeno je preuzimanje sadržaja ili dela sadržaja bez dozvole autorke.
.png&w=250)
