Intervju sa Zoricom Kalezić, viceguvernerkom CBCG: Na probleme uvijek gledam kao na izazove

Žena koja nas je inspirisala svojim znanjem, iskustvom i hobijima je viceguvernerka Centralne banke Crne Gore, dr Zorica Kalezić. U svakodnevnom životu je inspirišu postupci, gestovi i aktivnosti ljudi koje prave promjene na bolje i koji čine ovaj svijet boljim mjestom za život. Njen hobi je šah, i kao svaki statističar uvijek je fascinirana gotovo neograničenim brojem kombinacija koji čini da nijedna partija nije ista. U intervjuu za #zeneoduticaja kaže da je Crnoj Gori potrebno društvo koje će ohrabriti djevojčice da budu nove Sanne Marin ili Kaje Kalas.

Zorica Kalezić je doktor ekonomskih nauka Staffordshire Univerziteta Velike Britanije koja je tokom svoje profesionalne karijere od 2020. g. je viceguverner CBCG zadužena za poslove platnog prometa, sanacije kreditnih institucija i trezorskog poslovanja. Bila je eksterna članica savjeta CBCG, savjetnica izvršnog direktora holandsko-belgijske Konstituence u MMF-u, (Washington DC) i predstavnica Crne Gore i Bosne i Hercegovine. U periodu od 2012-2014 bila je šefica Pregovaračke radne grupe za Poglavlje 17 – Ekonomska i monetarna politika.

1.     Karijeru ste započeli na poziciji specijalnog savjetnika glavnog ekonomiste i viceguvernera za finansijsku stabilnost i platni promet... Kako Vas je to privuklo? Koliko je izazovno?

Rad u Centralnoj banci je izuzetno izazovan i veoma odgovoran, ali to je dinamika koja meni lično veoma prija. Na dnevnom nivou se donose odluke koje su u funkciji održavanja finansijske stabilnosti i gdje greške u procjeni mogu da imaju velike posljedice. Visok nivo odgovornosti traži i visok nivo kompetencije i integriteta, što su ključne karakteristike za napredak od ulazne do izvršne pozicije.

Kao student generacije Ekonomskog fakulteta Univerziteta Crne Gore dobila sam stipendiju Britanske ambasade u Crnoj Gori i Open Society Instituta (OSI) za magistarske, a potom i doktorske studije na Staffordshire University, iz oblasti ekonomije/ekonometrije.

Tokom školovanja i usvršavanja, jasno je bilo da su moji afiniteti usmjereni ka makroekonomiji i ekonometriji, odnosno da imam više talenta za analitiku, pri čemu sam prilično konzervativna u svojim odlukama, pa mi je od samog starta bilo jasno da se moj profesionalni profil poklapa sa djelatnošću institucije poput Centralne banke. Kako je CBCG uvijek cijenila talente, veoma brzo mi je ukazana prilika da počnem da radim kao specijalni savjetnik glavnog ekonomiste i viceguvernera za finansijsku stabilnost i platni promet. Potom slijedi petogodišnji radno veoma intenzivan period rada na poziciji predstavnice Crne Gore i Bosne i Hercegovine u Svjetskoj banci i Međunarodnom monetarnom fondu. Taj period su obilježili  gotovo dnevno donošenje važnih odluka na Odboru ovih dviju institucija o programima, izvještajima po članu IV Statuta MMF-a, Partnerskih okvira Svjetske banke,  ali i sticanje neprocjenjivog iskustva u radu ovih institucija, posebno tokom koordinacije programa MMF-a u Bosni i Hercegovini. Nedugo nakon povratka iz Vašingtona, 2018. godine sam izabrana za eksternog člana Savjeta CBCG, a 2020. na predlog guvernera Žugića izabrana na poziciju viceguvernerke CBCG odgovorne za platni promet, trezorsko poslovanje i sanaciju banaka.

Ova pozicija je, zbog specifičnosti poslova, veoma izazovna, ali ujedno pruža i nevjerovatne mogućnosti za davanje aktivnog doprinosa u razvoju kako finansijskog sektora, tako i razvoju crnogorskog društva, njegove finansijske pismenosti i korištenja novih finansijskih tehnologija. Svaki radni dan sa sobom donosi novi izazov sa kojim se, uprkos preprakama sa kojima smo često suočeni, ipak bez zadrške suočavam, jer znam da na kraju dana, radim u korist crnogorskog društva.

3. Ko su bili Vaši mentori/mentorke na karijernom putu? 

Imala sam veliku sreću da, kako danas, tako i tokom cijele karijere, budem okružena i sarađujem sa sjajnim menadžerima i mentorima, a prije svega ljudima koji su mi stalna inspiracija. Profesori Iraj Hashi i Geoffrey Pugh, tihi autoriteti sa master i PhD Odsijeka za ekonomiju sa Univerziteta Staffordshire, inači doajeni makro, tranzicione ekonomije i ekonometrije, imaju moje posebno poštovanje. Osim visokih standarda koje postavljaju pred studente, testirajući njihovu upornost i insistirajući na razumijevanju materije, oni kroz predavanja prenose i svoje bogato životno iskustvo, pripremajući studente da svojim znanjem i kompetencijama budu konkurentni na međunarodnom tržištu rada. Zahvaljujući stipendijama i mogućnostima da se školujem i usavršavam u inostranstvu, stekla sam puno prijatelja sa sjajnim karijerama širom svijeta. Među njima su i kolege iz regiona, poput prorektora Univerziteta u Dubrovniku Nebojše Stojčića ili ministra finansija Sjeverne Makedonije Fatmira Besimija. Često volim da se našalim da su profesori Hashi i Pugh za nas profesori sa čuvenog Hogwarts univerziteta iz serijala o Hariju Poteru. Nerijetko im se i danas obratim za profesionalni savjet. 

4. Koje karakterne osobine su Vam pomogle da se poboljšate i rastete?

Mislim da sam imala sreće sa urođenom radoznalošću, analitičnošću i upornošću. Od najranijeg djetinjstva mi je pažnja stalno bila okupirana, nisam se libila da pitam, da provjerim, da izazovem ili osporavam. Naporedo, spartanski pristup vaspitanju, na kome sam roditeljima beskrajno zahvalna, kreirao je moj životni stil: rad, red i disciplina, kome sam i danas i potpunosti dosljedna. Riječ radoznalost je na engleskom je nekada značila „veoma, veoma oprezan“, a tek u posljednjih nekoliko vjekova pretvorena je u riječ koja izražava želju da se sazna više. Rekla bih da me ta riječ, kako po svom starom tako i novom značenju, dobro opisuje.

Od ranog doba je bilo primjetno da mi je analitika jača strana, da izuzetno uživam u statistici i pronalaženju rješenja na bazi procjene informacija kojima pokušavam da otkrijem obrasce između grupe podataka koji često vode do kreativnih rješenja. Zato sam i izabrala ekonometriju kao primarnu oblast moga interesovanja. Generalno, ne volim da se oslanjam na slučajnost, a i priroda mog posla je takva da slučajne greške treba svesti na minimum. Moj omiljeni šahista Tigran Petrosjan lijepo je primijetio: Neki smatraju da sam, kada igram, pretjerano oprezan, ali čini mi se da je pitanje možda drugačije. Pokušavam da izbjegnem slučajnost. Oni koji se oslanjaju na slučaj treba da igraju karte ili rulet.” Isti slučaj je i sa radom u konzervativnim institucijama poput Centralne banke. Donijeti informisanu odluku, ako je bazirana na informacijama i kvantitativnom istraživanju, čak iako je nepopularna, jedino je ispravno.

5. Šta je, sa Vaše tačke gledišta, glavna tajna uspjeha? Na koji način rješavate „probleme“ i izazove sa koji se suočavate?

Ma koliko željeli da osporimo i/ili prebacimo krivicu na nekvalitetan sistem, slabe institucije, ili splet okolnosti, profesionalni uspjeh je na kraju, u najvećoj mjeri, plod upornosti i rada koji ste uložili. Postoje zemlje i sredine čiji sistemi obezbjeđuju da ta funkcija bude linearna ili čak eksponencijalana, ali i u onim sistemima koji vas osporavaju ukoliko ste internacionalno konkurentni, manjkavost sistema neće biti relevantna prepreka. Posebno ako odaberete profesiju koja vas inspiriše i predstavlja profesionalnu strast, onda je vjerovatnoća da nećete uspjeti značajno smanjena.

Na probleme uvijek gledam kao na izazove, jer bi sa drugačijim pristupom predstavljali samo nepotreban izvor stresa. U startu izanaliziram najgori scenario, kakve su konsekvence ukoliko se problem materijalizuje, odnosno da li mogu da “živim” sa strategijom da pustim da problem riješi protok vremena. Ukoliko to nije opcija, moj mentalni algoritam je fokusiran na prikupljanje svih relevantnih informacija o uzroku problema, uporednih iskustava, oslanjanja na mišljenja onih koji su se susreli ili imali sličan problem. Na osnovu svih inputa formiram alternative za rješenje problema i krećem sa realizacijom scenarija za koji smatram da nosi najmanje rizika i ostvaruje najbolje rezultate. Ukoliko i pored mog najboljeg truda i angažovanja ne dobijem rezultat koji je optimalan ili željen, tada neuspjeh mnogo lakše prihvatim, jer znam da sam dala sve od sebe da ga riješim.

6. Šta mislite o karijeri u životu žene?

Smatram, da kao i u slučaju muškarca, karijera u životu žene predstavlja važan životni segment koji je refleksija naših interesovanja i ambicija. Istovremeno, bazirajući zaključak iz ličnog iskustva, slažem se sa stanovištem poznatog kanadskog kliničkog i socijalnog psihologa Jordana Petersona da ideja da će karijera biti nečiji jedini izvor lične ispunjenosti biti tačna za vrlo mali broj ljudi, odnosno žena. Empirijski podaci jasno pokazuju da se žene, iako ostvaruju bolje rezultate u srednjoj školi i na fakultetu, tokom karijere brže odriču svojih snova, imaju manje samopouzdanja i radije se prepuštaju socijalnim ulogama koje im je društvo inherentno nametnulo. Smatram da je veoma važno, posebno u patrijahalnim društvima poput našeg, od najranijeg djetinjstva institucionalno stvoriti atmosferu i sistemsku podršku djevojčicama da se ne ukalupljuju u plavo-roze stereotipe, i sebi ne stvaraju “staklene plafone” poput onoga da su  “nevjeste”, “stopanice”, “tuđe večere” ili “sinovi”. Crnoj Gori je potrebno društvo koje će ohrabriti djevojčice da budu nove Sanne Marin ili Kaje Kalas.

Velika mi je inspiracija što sam imala priliku da radim u institucijama gdje su žene bile na čelnim pozicijama, poput Kristin Lagard, Kristaline Georgijeve ili Sri Mulyani Indrawati u MMF-u i Svjetskoj banci. Iako različite u načinu rukovođenja, sve tri imaju vrlo sličnu posvećenost ispunjenju misija institucija koje vode. Sa zadovoljstvom mogu da konstatujem da u Centralnoj banci Crne Gore postoji pozitivna kultura jednakih šansi i podrške najboljima, tako da se na rukovodećim funkcijama trenutno nalazi više žena nego muškaraca.

7. Šta Vam je važno u komunikaciji sa ljudima? 

Kvalitetna komunikacija sa timom sa kojim radim je jedan od esencijalnih uslova za uspješan rad i ispunjenje ciljeva. Prije svega, jako cijenim poštovanje iskazano u komunikaciji, a uvijek se oduševim ljudima koji mogu da prenesu znanje ili poruku na sistematičan, koncizan i razumljiv način. Takođe, mislim da sam neko ko umije da sluša. Aktivno slušanje pokazuje da poštujete gledište onoga ko govori. Naporedo, poštovanje i sposobnost da slušate, daje prostor i  kolegama da daju svoje iskreno profesionalno mišljenje, koje je uvijek dragocjen input za donošenje finalne poslovne odluke.

8. Šta Vas inspiriše u svakodnevnom životu?

Postupci, gestovi i aktivnosti ljudi koje prave promjene na bolje i koji čine ovaj svijet boljim mjestom za život. Oni su mi stalni podsjetnik da je moja sadašnja funkcija u službi građana Crne Gore, i da svo svoje znanje i upornost fokusiram ka tome da doprinesem da jedan segment ekonomije funkcioniše bez sistemskih problema i u skladu sa standardima zemalja EU kojima težimo. Profesionalna vizija CBCG koju timski pokušavamo da implementiramo, jeste da u naredne tri godine Crna Gora postane član Jedinstvenog evropskog tržišta za plaćanje u eurima (SEPA), koja bi donijela trajne benefite građanima i privredi u međunarodnim plaćanjima sa zemljama EU, a za šta nije potrebno članstvo Crne Gore u EU.

9. Vratimo se na kratko na Vaše početke... Šta biste posavjetovali Zoricu upravo na tom početku?

Vrlo teško pitanje, jer se još uvijek osjećam kao neko ko uči, traži i upija savjete od drugih, prije nego neko ko je u poziciji da ih daje. Možda bih mlađu Zoricu posavjetovala da se još manje obazire na mišljenje drugih ljudi, da se odvaži da realizuje biznis ideju o kojoj je razmišljala, ali za koju je mislila da je preriskantna. Učila bih je i da više živi u sadašnjem trenutku, a da manje planira i misli na rokove.

10. Kako provodite svoje slobodno vrijeme? Koji je Vaš hobi? 

Moj hobi je šah, i kao svaki statističar uvijek sam fascinirana gotovo neograničenim brojem kombinacija koji čini da nijedna partija nije ista. Zato subotu popodne volim da provedem sa bratom igrajući brzopotezni šah, takozvani “cuger”. Već pomenuti Tigran Petrosjan strpljiv i defanzivan, sa vrlo malo preuzimanja rizika je velemajstorski šampion koji najviše odgovara mom senzibilitetu. Takođe volim da čitam, trenutno mi pažnju zaokupljaju djela Roberta Bolanja i Ljose.

Studije pokazuju da je pandemija COVID 19 na globalnom nivou gotovo svima vratila želju povratka prirodi i iskazivanja poštovanja njenim darovima. Ovaj trend ili bolje reći impuls nije zaobišao ni mene, tako da u posljednje vrijeme pokušavam da napravim jedan skromni maslinjak.

11. Koja zemlja je na vas ostavila najjači utisak, u kojoj ste živeli ili bili u posjeti?

Imala sam sreću da tokom svoje karijere posjetim veliki broj zemalja. Iz svake nosim sjećanja i utiske koji obogaćuju , pa tako iz sve  njih pokušavam da usvojim ono što smatram vrijednim, ili da, sa druge strane, više cijenim ono što imam u Crnoj Gori. Izdvojila bih Sjedinjene Američke Države,  prvenstveno zbog njenih neprikosnoveno jakih institucija. Sistem orjentisan ka stvaranju novih vrijednosti i profita, kreirao je ono što je najbliže klasičnoj definiciji tržišne konkurencije, koja kako u javnoj administraciji, tako i u privatnom sektoru traži da najbrži, najbolji, najvredniji i najkvalitetniji pobjeđuje i biva nagrađen. Amerikanci cijene nezavisnost i samoopredjeljenje, pridajući važnost ulozi pojedinca u oblikovanju vlastitog identiteta i sudbine kroz sopstvene izbore, sposobnosti i napore. Samim tim prihvataju svoju sudbinu, i ukoliko ne uspiju – ne krive sistem, već žive u skladu sa parolom “sam pao, sam se ubio”. Građani Amerike imaju vrlo malo predrasuda, direktni su i sa najvećim apetitom da isprobavaju nešto novo, spremni su da osjete promjenu i preuzmu rizik.

Sa druge strane, Iran me je fascinirao širokim obrazovanjem i žena i muškaraca, posebno njihovim poznavanjem matematike, fizike, filozofije i opšte umjetnosti. Posebno me je zaintrigiralo to što njihove vještine nisu toliko usmjerene na kreiranje materijalnog bogatstva, koliko na osjećaj ličnog zadovoljstva i duhovne ispunjenosti.

Zabranjeno je kopiranje sadržaja i preuzimanje bez dozvole uredništva.