Biti drugačiji u društvu nije nimalo lako – pogotovo kada je riječ o osobama koje nisu heteroseksualne orijentacije. Te različitosti posebno se počinju primjećivati u pubertetskom periodu kada nije neobično da se doživljavaju i heteroseksualne i homoseksualne privlačnosti.
Tinejdžerske godine su godine traženja sopstvenog identiteta i granica, i dok se identitet ne izgradi nije moguće sa sigurnošću reći koja će biti njegova završna forma. No, bez obzira na to kakva i bila završna faza, svaku osobu treba prihvatiti onakvom kakva jeste i prigrliti sve različitosti koje nas i čine jedinstvenim bićima na ovom svijetu.
Jedna od tih različitosti su i ljudi homoseksualne ili bilo koje druge spolne orijentacije koja nije heteroseksualna.
Trebamo se jako truditi promovisati toleranciju prema različitosti jer društvo u kojem se ne tolerišu homoseksualci je društvo u kojem se ne tolerišu ni oni koji su manjina po bilo kojem drugom kriterijumu.
Rušenje predrasuda
Ljude smo skloni svrstavati samo promatrajući sa strane njihov izgled i ponašanje bez da uopšte poznajemo tu osobu. Tipična je rečenica "ona je muškobanjasta, sigurno je lezbejka" ili "on je ženskast, sigurno je gej". Dakle, podliježemo stereotipima da su djevojke ili žene koje se ponašaju i(li) ne izgledaju tipično ženski lezbejke, a mladići i muškarci koji se ne ponašaju i(li) ne izgledaju tipično muški homoseksualci.
Isto tako, čudimo se kada za muževnog muškarca, frajera na kojeg bi pala svaka žena, u kojem nema ni trunke ženstvenosti, a isto tako i za ženu koja je ženstvena, voli lijepu odjeću, štikle i parfeme, čujemo da je gay. I te stereotipe treba odbaciti. Jer ne postoji obrazac po kojem homoseksualne osobe izgledaju, ponašaju se, govore i razmišljaju.