Pristupite našem sadržaju koji za Vas pišu žene od uticaja!
Prijavite se besplatno
Čuli smoviše puta da žene preduzetnice njihove kolege muškarci doživljavaju ,,neozbiljno” i ,,da se ne bave pravim biznisima!. Zašto postoji takva reputacija, i da li je zaista tako?
Iako je objektivno izazovno biti žena preduzetnica, primjećujemo da se najveći razlozi zbog kojih ne (p)ostajemo preduzetnice nalaze u nama samima, kao i da je naš nedostatak prethodnog udruženog rada, razlog zbog kog je i danas ta igra namještena protiv nas. Zato su važni programi podrške koji nas osnažuju i udružuju.
Prvi korak ka isceljenju je iskrenost, ne zauzimanje uloge žrtve. Prvo donosi moć, drugo je oduzima.
Žene preduzetnice u Crnoj Gori postoje, neke vode firme i preko dvije decenije. Ali ne ostaje svaka preduzetnica u igri toliko dugo, iz raznih razloga. I nije svaki od njih tržišni problem, no lična odluka. Slijedi par razloga.
#1 Patrijarhat u velikim biznisima jer žene ne žele da ulaze u politiku
Veliki biznis i politika idu ruku uz ruku. I to je tako svuda, ne samo u Srbiji. Žene imaju slabiji stomak za ono što politika podrazumijeva i obično se sklanjaju od biznisa koji bi zahtijevali takvu vrstu žrtve.
Šta će to meni?
Zato imamo veliki broj ženskih, lijepih biznisa koji zapošljavaju 1-5 zaposlenih i nemaju megalomanske ambicije. To su biznisi koji služe porodice da dobro žive. Sve preko toga bi zahtijevalo da porodice pate, a onda i sam biznis gubi svoj smisao. Preduzetništvo je u tom slučaju samozapošljavanje ili upošljavanje užeg kruga porodice. Ovakav biznis može da funkcioniše bez problema, osim kada se kapital na tržištu ukrupnjava van volje pojedinačnih aktera, te preduzetnice ili moraju usisati konkurente ili nestati.
Treba podvući da se od politike ne može pobjeći, i da je dio svakog aspekta života, te da ona ne treba biti razlog za odustajanje od bavljenja biznisom, no podstrek da se upotrijebi na pravi način i kanališe.
#2 Strah od poremećaja porodične dinamike
Postoje žene koje imaju talenat, znanje i strast prema nečemu od čega zarađuju sa strane, a što bi objektivno moglo postati biznis. Međutim, one ili ne postaju preduzetnice, ili se povlače kad shvate da će morati da se mijenjaju i preuzmu neke stereotipno (ne uvijek i objektivno) muške osobine da bi bile preduzetnice.
Ne postoje dvije odvojene osobe, poslovna i lična.
Promjena na ženi je promjena koju će osjetiti i partner, i u većini slučajeva, partneru se neće dopasti to što žena koju je oženio da bude basista, sada misli da je frontmen. Biznis nije samo lijepo, no i naporno, ponekad ružno i rizično, i ostaviće traga na ženi ako je prethodno bila zaštićena od toga kako svijet zaista funkcioniše, a možda će i rezultovati i u pucanju odnosa, jer se muškarac više ne osjeća kao glava porodice. Ovo razmišljanje nije rezervisano za ruralne sredine, postoji u svakom sloju drustva, čak i u elitnom.
Zamisli ti to. Žena sa idejom u glavi? Pa, to treba lopatom tući. Postoji prećutni sporazum prilikom formiranja zajednice šta je čija uloga. Samo dvije veoma fleksibilne osobe mogu da se menjaju i opstaju zajedno. Sve ostalo, puca. Suočene sa ovakvim izborom, žene uglavnom biraju porodicu, naročito ako niijsu egzistencijalno ugrožene.
Naravno, postavlja se pitanje da li su te žene uopšte za to, ako ih je toliko lako poljuljati.
#3 Preduzetništvo kao međufaza između poslova
Karakteristično i za muškarce i za žene. Dešava se da osoba dostigne percipirani maksimum u svom korporativnom karijernom putu, te dođe do zaključka da bi željela da proba da napravi svoj biznis. Desi se da potcijeni šta je potrebno da bi to zaživjelo, jer je unutar korporacije dosta stvari bilo delegirano drugima, te ne razumije cijeli proces na koji se obavezala. Ako osoba ne izabere da svaštari i smanji sebe zarad budućeg rasta, zaboravi na beneficije, poslovne ručkove i sigurnu platu, mala je vjerovatnoća da će ostati u preduzetništvu, a veća da je to prelazni posao dok ne naiđe dobra prilika za povratak u korporativni svijet na velika vrata.
#4 Izražen individualistički duh, žeđ za slobodom i ličnim razvojem
I ova stavka se odnosi na oba pola, i ženski i muški. Preduzetnica se postaje zbog žeđi za slobodom, ali ako biznis dođe do određene veličine, a ne prate ga procesi koji podržavaju nastanak sistema, preduzetnica postaje zarobljena više no na poslu od 9 do 5. Ako ona ima perfekcionističku tendenciju i nedovoljno zrelosti da to nosi, biznis je može uništiti ako se ne povuče da izgradi osovinu, jer se rast prebrzo desio. Takođe, ako preduzetnica vidi sistem, procedure i pravila kao ograničavanje njene lične slobode ili identiteta, može da se desi sa postane usko grlo razvoja ili biznis ugasi ili proda.
#5 Krug podrške kao privremena predbračna formacija
Krugovi ženske podrške postoje, ali ih ima malo.
Žene obično ne podržavaju druge žene na konzistentan način, osim u humanitarnim akcijama. Fokus žene u domaćinstvu u kom su dužnosti podijeljene na tradicionalan način, je na porodici. Ona gubi svoj identitet van porodice. Identifikuje se dominantno u funkciji nečije majke ili supruge. Još jedna relikvija patrijarhata. Ona se postepeno ali konzistentno zatvara ka spoljašnjem svijetu, i komunicira da nema energije za stvari van tog neposrednog, porodičnog, kruga interesovanja. Za to vrijeme, muškarci koji su neopterećeni porodičnim obavezama, svoja prijateljstva održavaju i pomažu se kroz život, osim u vanrednim okolnostima. Situacija je još izraženija ako je žena udajom preskočila klasu ili dve u društvenom staležu, njeno zatvaranje ka verziji sebe prije braka je još odlučnija.
Ljudi ne vole svjedoke iz prošlosti koju bi najradije zaboravili.
#6 Novac i finansijska sigurnost kao kratkoročan motiv
Slično prethodnom, ali ipak zaslužuje da bude zasebna stavka, djevojke koje dolaze iz patrijarhalnog domaćinstva u grad da studiraju i imaju ambicije da im život bude drugačiji od života njihovih majki/baka/prabaka, svjesne su da nema nazad. Pametne, one zaista promućurne, nastoje da sebi obezbijede izvore prihoda i dobru budućnost. Neke to rade kroz preduzetništvo, naročito ako dolaze iz preduzetničke porodice. Međutim, ako im nije motiv da stvaraju i da budu slobodne, no želja da budu sigurne na taj način i bolje zarade, ako se ukaže manje stresna opcija da se osjećaju bezbjedno i dobro zarađuju/žive, bilo kroz brak gde partner preuzima obaveze oko biznisa, bilo kroz priliku za rad u firmi koja nudi bolje uslove, žena će izaći iz preduzetništva.
Preduzetništvo je u ovom slučaju bio kanal da se obezbijedi finansijska sigurnost. Kanal, ne smisao sam po sebi. Plan B.
Nema preduzetništva bez ljubavi prema stvaranju. I najuspješniji ljudi će vam često reći koliko su dugo radili za džabe ili mali novac, da bi ih krenulo. Najčešće, na samom početku, o kratkoročnom novcu nisu ni razmišljali. Razmišljali su o dugoročnom novcu i vrijednosti.
#7 Žena u muškom društvu
Pošto žena generalno ima malo u preduzetništvu, one rijetko osnivaju nešto zajedno, te su uglavnom u partnerstvima sa muškarcima, ako uopšte uspiju da se za vlasnički dio izbore.
Muška partnerstva se obično zasnivaju na drugarstvu i prethodnom poznanstvu. U takvom sastavu, igra je često namještena tako da žena mora da radi za veoma mali udio, vezana je kapitalom, i pritom se malo pita. Žena postaje priključak ekipi koju nije birala, a sa kojom mora da radi, i koja će na znak bilo kog konflikta zauzeti stranu koja će rijetko kad biti njena. Ipak, ti ljudi se znaju od ranije, a i čak i da to ne kažu, smatraju da joj je mjesto da rađa decu.
Šta se ona trpa u “naša posla”?
Da bi žena imala bilo kakav uticaj u takvom društvu, nažalost, mora da pronađe način da dobije većinu u parlamentu, tj. firmi i da ima ljude koji su njoj lojalni.
Prljava je to igra. Ponekad uključuje i zapošljavanje ljudi koji ti objektivno ne trebaju, samo da dobiješ masu.
Problem je to što je čak i narativ u poslovnom okruženju napravljen tako da istisne žene jer im je neprijatno. A ko želi život u kom će mu 80% vremena biti neprijatno?
Iscrpljene i iznurene, žene ili odlaze iz ovakvih biznisa, ili, nažalost, postaju surovije od svojih muških partnera jer im fokus postaju pobjeda i osveta. Nisam sigurna koja opcija je gora… Svakako treba podrška, da iz tog okruženja izađu, i odu u neko koje ih neće uništavati, no njegovati. Ali potrebno je imati snage da ideš dalje dok ne pronađeš adekvatne partnere u toj saradnji. Problem ima duboke korene, ali svaki član tima, bez obzira na pol, treba da doprinese na neki način i pokaže svoju vrijednost, i ukoliko se ta vrijednost uvažava, partnerstvo ima potencijala, bez obzira na pol.
#8 Kompleksan odnos sa dominantnim ocem
Zbog manjka žena na pozicijama od uticaja, djevojčice koje su željele karijeru, nisu mogle da se ugledaju na majke, no na očeve. Često to divljenje prema ocu prati i strah od doživljavanja sudbine docilne, često okarakterisane kao slabe majke, kao i obećanje sebi ja neću tako. Žene koje rade na sebi, prepoznaju da majka tu nije bila žrtva, no manipulator, kom je stanje u kom je zbrinuta, samo prividno potlačena, odgovaralo. Tada strah od sudbine majke prelazi u prezir, gađenje i želju da se bude kao muškarac.
Problem? Ne možeš biti bata, jer si, prosto rečeno, seka. I to je divno. Ali seka ne znači nemoć, slabost, glupost, naivnost isl. To je već stvar izbora.
Žena koja nije vidjela ženu na poziciji moći, ne može da zamisli takvu pojavu, te počinje da oponaša ono što zna, a to je muškarac na poziciji moći.
Boss bi*ch, girl boss, Boginja, Žena-Majka-Kraljica. To ne govori osoba koja je emotivno dorasla poziciji na kojoj se nalazi.
Problem u ovom načinu razmišljanja je što negiranje ženske energije dovodi do zdravstvenih problema. Neregularni ciklusi, miomi, ciste, nemogućnost ostanka u drugom stanju od stresa, to je šablon.
Dolazimo do momenta, kada buduća porodica ili zdravlje budu dovedeni u pitanje. Tada se većina žena izabrati da se povuče iz aktivne uloge u preduzetništvu.
Drugi problem koji nastaje, a vezan je za nepostojanje uzora ženske moći, je taj što žena iz takvog okruženja često podsvjesno, cio život traži muški autoritet kom će se prikloniti, koliko god da misli da ga ne traži. Čak i da postane partner sa drugom ženom preduzetnicom, koja ima žensku energiju, neće moći da prihvati njen autoritet, ako ova ne podsjeća na Tatu na neki način. Bar ne, bez ozbiljne psihoterapije.
#9 Najjače se borimo za druge, ne za sebe
Za preduzetništvo, na velikoj skali, potrebna je određena doza sebičnosti, samoživosti i narcizma kom su žene, ako ništa, socijalno kondicionirane da rjeđe podležu.
Još jednom, izuzeci postoje. Žene koje vode firme 20 i više godina postoje. Ali malo ih je. I često nijesu u fokusu javnosti, te su programi podrške preduzetnicama i te kako značajni. Budimo svjesni da će biti potrebno bar par generacija žena preduzetnica da se promijeni raspodjela obaveza između partnera u domaćinstvu i očekivanje od žena, kao i isčisti iskristalizuje figura žene preduzetnice, na koju će djevojčice moći da se ugledaju na zdrav način. Sve prije toga, bojim se, neophodna je žrtva, kao prelazni stadijum evolucije u nov poredak.
.jpg&w=250)
