Intervju sa Dubravkom Ivanišević (Vinarija “Rupice”): Zasadite vinograd ili voćnjak, uljepšaće vam život!

Vino sa ovog vinograda je 1907. godine učestvovalo na Balkanskoj izložbi u Londonu, gdje je Crnogorsku izložbu za četiri mjeseca koliko je bila otvorena posjetilo 1.285.000 ljudi, a kao dobro i visoko kvalitetno vino pilo se na crnogorskom i mnogim evropskim dvorovima. Vinograd je dva puta obnovljen-prvi put 1970. godine, a 2007. godine drugi put sa novim lozama – dvije autohtone Crnogorske sorte vranac i kratošija i dvije italijanske sorte – San giovese i marselan.

Za života prvog vlasnika, do početka 1980. godine vinograd je održavan na tradicionalan i ekološki način. Naime, vino i rakija su se proizvodili u malim količinama i prodavali za poznatog kupca u malim staklenim demižanama, ispletenim prućem. Nasljednica vinograda sa kojom smo razgovarali, poštujući tradiciju, a koristeći zemlju, klimu i ličnu emociju koju osjeća kao dug prema precima, počinje proizvodnju DI LOZE i DI VINE sa potpisom svog đeda Milovana Pejovića na etiketi, nastojeći da održi nivo i način proizvodnje koju vinograd sa ovakvim karakteristikama zaslužuje, a trudeći se da pakovanjem udovolji najzahtjevnijim kupcima ovog vremena.

Slijedeći praksu stogodišnjeg postojanja, ovo vino i rakija proizvode se u limitiranim količinama i namjenjeni su samo poznavaocima vrhunskog kvaliteta, koji će ujedno biti i jedini pravi ocjenjivači.

#ŽENEODUTICAJA: Vaš vinograd datira od početka dvadesetog vijeka na mikro lokaciji poznatoj kao Rupice Komanske zapadno od Podgorice. Da li je proizvodnja vina Vaš privatan biznis?

#DUBRAVKA: Prvo bih pojasnila da proizvodnja vina nije bio privatni biznis, već velika ljubav mog đeda Milovana Pejovića, banskog školskog nadzornika, koji je, pored posvećenosti prosvjetnom radu, bio vizionar i osoba koja je držala do njegovanja i očuvanja svoje zemlje i tradicije. Njegov je glavni moto bio - uraditi što više, ali i što bolje. Iako nije živio na selu, bio je posvećeni ljubitelj uzgoja vinove loze i proizvodnje vina. Kroz ugled koji je stekao tokom svog života i rada, imao je prilike da bude viđen na mnogim dvorovima i u društvu poznatih ljudi tog vremena.

Vinograd je bio zasađen sa 3000 čokota vranca i neznatnim brojem čokota lisice. Tada je bio zasađen sa duplo više sadnica nego što je danas. Vino se nije komercijalizovalo, već se pilo među prijateljima. Prve količine vina koje je proizvodio naišle su na interesovanje, najprije njegovih bliskih prijatelja, a kasnije i šire javnosti. Prvi javni „nastup“ vina iz Rupica Komanskih bio je na Balkanskoj izložbi u Londonu 1907. godine, gdje je Crnogorsku izložbu za četiri mjeseca, koliko je trajala, posjetilo 1.285.000 ljudi. Na toj izložbi, vino je u cijelosti prodato. Nažalost, spremnost da se nastavi održavanje vinograda u drugoj generaciji nije postojala. Dok kod mene kao njegove unuke, bila je snažno usađena ljubav prema vinogradu. Uvijek sam sa ponosom i sjetom slušala komentare o vinu iz „Rupica komanskih“.

Te 2015. godine, kada sam počela da obnavljam vinograd, snagu su mi davala snažna sjećanja, koja su oživljavala duh starih vremena, i naravno porodica, koja je podržala moju ideju.

Vino i rakija proizvode se u limitiranim količinama i namjenjeni su samo poznavaocima vrhunskog kvaliteta, koji će ujedno biti i jedini pravi ocjenjivači.

#ŽENEODUTICAJA: Imate limitiranu proizvodnju vina? Možete li nam pojasniti zašto i kako?

#DUBRAVKA: Limitiranu proizvodnju određuju ključni faktori u mom vinogradu, a to su; veličina vinograda, koji se prostire na 0,4h zemlje; broj zasađenih čokota vinove loze (1550), i skraćivanje roda u interesu što kvalitetnijeg grožđa od kog se pravi vino. U vinariji se radi bez industrijskih procesa, manuelno, po strogo kontrolisanoj tehnologiji.

#ŽENEODUTICAJA: Da li planirate da se proširite u budućnosti i ponudite svoje proizvode na tržištu?

#DUBRAVKA: Vinograd ne planiram da proširujem. Ja lično, baš kao i moj đed, imam svoju profesiju, a proizvodnju grožđa i vina radim prvenstveno iz velike ljubavi prema tom malom parčetu zemlje i mojim precima. Smatram da je vino, iako u limitiranim količinama, dostupno „narodnoj masi“ koja zna što je pravo vino. Takođe ni asortiman ne planiram da širim, vino proizvodim isključivo od grožđa iz svog vinograda, a to mi omogućava samo jednu etiketu crvenog vina po vertikali, i razlikuje po godinama, zavisno od berbe.

#ŽENEODUTICAJA: Koliko je zahtjevno voditi ovakav tip biznisa?

#DUBRAVKA: Da je zahtjevno - jeste, i ne treba potcjenjivati trud uložen u proizvodnju vina. Kao i svaki posao koji čovjek želi da uradi kvalitetno, i ovaj takođe zahtijeva velika odricanja.

#ŽENEODUTICAJA: Da li je teško biti u poslu sa porodicom, kako suprug i djeca doprinose?

#DUBRAVKA: Da bih eliminisala teškoće u radu i vođenju poslova, sve što se tiče vinograda isključivo je moj posao i stvar moje organizacije. Porodica pomaže dovoljno time što slijedi moju viziju.

#ŽENEODUTICAJA: Da li je teško održavati tradiciju i pratiti trendove tržišta?

#DUBRAVKA: Nije teško, jer je to stvar mog izbora, ali i izazov. Svi svjetski trendovi su okrenuti vinima koja se održavaju na malim vinogradima i u kontrolisanim uslovima. Na tržištu već ima dovoljno velikih komercijalnih vinarija i destilerija koje nude više etiketa i više vina, te je moj izbor bio da ponudim tržištu tradicionalno pravljeno vino. Za mene u ovom, kao i u svakom drugom poslu, prednost uvijek imaju male, tradicionalne proizvodnje.

#ŽENEODUTICAJA: Da li imate savjet za mlade preduzetnice koje planiraju da se upuste u ovakav tip posla?

#DUBRAVKA: Naravno. Toplo ga preporučujem svim mladima, posebno ženama, jer upravo su one te koje drže sve konce u svojim rukama. Posebno bih savjetovala onima koje imaju, a takvih sigurno ima, parče zemlje na selu, da iskoriste priliku, zasade vinograd ili voćnjak; uljepšaće im život i stvoriti niz novih mogućnosti…

#ŽENEODUTICAJA: Šta je, po Vašem mišljenju, glavna karakteristika uspješne vinarije?

#DUBRAVKA: Dobro održavanje vinograda, da bi se dobilo dobro grožđe od kojeg možete da imate samo dobro, i sve bolje vino. Bez dobrog vina nema uspješne vinarije, i to je to…

#ŽENEODUTICAJA: O čemu je najbitnije voditi računa kad je u pitanju vođenje vinarije?

#DUBRAVKA: Imati dovoljno znanja, volje, inspiracije i sposobnosti da se sve obavlja na visoko kvalitetan način. Posao neprestano evoluira, poput pravog živog organizma, zato je potrebno imati cilj - da uvijek može biti bolje od već postignutog.

#ŽENEODUTICAJA: Da li vodite računa o konkurenciji, ili ste samo fokusirani na svoje proizvode?

#DUBRAVKA: Nas okružuje mnogo vinarija, vinskih etiketa. Zapravo, čitava jedna industrija proizvođača i interpretatora vinskih ukusa, što je za pohvalu, jer je naše podneblje, zahvaljujući zemlji i suncu, Bogom dano za proizvodnju vina. Međutim, ja sam fokusirana na svoj proizvod, način i količina na koji ja dobijam vino nemaju konkurenciju, posebno ako se radi samo o jednoj etiketi.

#ŽENEODUTICAJA: Koje utiske nosite iz posjete princa Čarlsa i vojvotkinje Kamile? Ima li još nekih poznatih gostiju koji su probali vaša vina?

#DUBRAVKA: To je za mene „istorijski događaj“, koji je obilježio moj rad i trud, ali i velika obaveza za ubuduće. Stajati ispred princa Čarlsa i vojvotkinje Kamile, rukovati se snjima, ispričati poneku anegdotu, čuti njihove utiske o sopstvenom vinu, to je svakako za mene bila velika čast. Vojvotkinja Kamila je čak na svom profilu objavila fotografije nastale prilikom posjete Crnoj Gori i na jednoj od njih sam ja sa vojvotkinjom. Takođe sam dobila i zahvalnicu od ambasadora Velike Britanije u Podgorici. Za mene taj susret predstavlja ogroman podsticaj i veliku potvrdu uspjeha mog višegodišnjeg rada na vinogradu.

Naše vino se prodaje u ekskluzivnim hotelima i restoranima u Crnoj Gori. Vlasnici i menadžeri tih ekskluzivnih objekata nam u kontinuitetu prenose izraze oduševljenja i vrhunski utisak koji nam mnoge poznate ličnosti, kao i dobri poznavaoci i ljubitelji vina, ostavljaja DI VINE.

#ŽENEODUTICAJA: Koja je najveća istina o vinu, po Vašem mišljenju?

#DUBRAVKA: Što se više pije, bliže smo istini... Po meni, istina o vinu je - u vinogradu.