Intervju sa Marijanom Kadić Bojanić, direktoricom TV, novina i portala Vijesti

- Na kraju dana, kada svoje titule i funkcije ostavimo na noćnom ormariću - svi smo mi homo ludens. Svi sanjamo snove. Srećniji smo što korisniju ,,igru" izaberemo za svoj duhovni razvoj i mir. Novac donosi status, ali ne neminovno i sreću i spokojan porodicni život - rekla nam je Marijana i dodala da ne bi trebalo da se bojimo svojih ideja.

- Čak i kada vam kažu da su smiješne. Radeći stvari koje volite učite i druge da je to moguće. Pristajanjem na danasnji kliše da žena od uticaja mora da nosi skupe brendove, redovno trenira i ne bavi se kućnim poslovima opet stavljamo same sebi klipove u točkove i, opet, postajemo ono sto drugi žele. Ja sam samo i jedino ono sto sama poželim - vodeći računa da ne ugrozim druge - kazala je naša sagovornica.

Marijana Kadić Bojanić je menadžerka godine po nagradi koju godišnje dodjeljuje Asocijacija menadžera Crne Gore. Ona je izvršna direktorica televizije, novine i portala ,,Vijesti". Kadić Bojanić je diplomirala na Filozofskom fakultetu. Karijeru je počela kao novinarka nedjeljnika ,,Monitor" 1999. godine. Dobitnica je više nagrada. Nagradu za istraživačko novinarstvo Instituta za medije dobila je 2005. godine. Nagrada za filantropiju „Iskra” uručena joj je 2012. godine, dok je nagradu za najbolju menadžerku dobila 2017. godine i 2020. godine. Bavi se humanitarnim radom i ekološka je aktivistkinja.

#ZENEODUTICAJA: Možete li nam se predstaviti kroz vaše obrazovanje, ali i način života koji je pratio vaše školovanje i karijeru?

#MARIJANA BOJANIĆ: Rođena sam u ,,zlatno doba" SFRJ kada su biblioteke, pozorišta, muzičke škole, sportske aktivnosti bili pristupačni svima i, uglavnom, besplatni. Svi nivoi obrazovanja koje sam prošla su mi bili iznimno važni. Osnovnu školu najviše cijenim zbog toga što su nas ,,učili kako da učimo". Bubanje nije bilo na cijeni. Učili smo da radimo tapiserije, da vezemo i pletemo. Biciklima išli na izlete van grada. Organizovali razne manifestacije i učili da se družimo. Osnovna škola mi je protekla kao neki lijepi san ispunjen knjigama koje sam obožavala. Podgorička gimnazija donijela je neka nove i drugačije lekcije a stvaranje prijateljstava za cijeli život je bilo jedna od najvažnijih.

Vrlo rano sam počela da čitam - puno i pasionirano. Čitala sam sve. Romane, poeziju, enciklopedije, novine dnevne i nedjeljne revije... Zanimalo me je sve što se dešava oko mene, ali i ono što se zbiva u dalekim krajevima, prošlost i budućnost podjednako. Nakon gimnazije upisala sam književnost koja mi je tada izgledala kao jedini logični izbor za nekoga poput mene. I dok je osnovno školsko obrazovanje proteklo u najboljem duhu SFRJ osamdesetih, u divno opremljenoj osnovnoj školi i sa nastavnicima koji su motivisani bili da rade sa đacima i na najbolji mogući način nas spremaju za ,,let", srednja škola i fakultet bili su ,,poklopljeni" ratnim devedesetima i sivilom tog sumornog vremena. No, bili smo mladi pa smo nedostatak institucija nadomještali sopstvenim entuzijazmom.

#ZENEODUTICAJA: Ko su bili vaši mentori od kojih ste učili "novinarski zanat"?

#MARIJANA BOJANIĆ: Novinarstvom sam se počela baviti sasvim slučajno. Negdje na četvrtoj godini fakulteta sam u dnevnom listu ,,Vijesti" vidjela oglas za ,,dansku školu novinarstva" i prijavila se. Nakon dva selekciona kruga sam primljena. Petkom teorija, subotom praksa. I tako nekoliko mjeseci. Najveća imena Ex-Yu žurnalistike su nam predavala, a sve se odvijalo u nedjeljniku ,,Monitor". Rečeno nam je da će najbolji dobiti posao. Ispostavilo se da sam upravo ja dobila priliku da odmah nakon obuke ostanem i radim u ,,Monitoru". Bili su to dani i godine ulaska u svijet novih znanja, širenja kruga ljudi koje znate, sposobnosti kojima baratate... Istraživačko novinarstvo sam učila od kolege koji je sa mnom nesebično dijelio svoja znanja, kontakte (koji su u novinarsvu ponajveće blago pored etike), ali i i honorarne poslove koji su tada bili neizmjerno značajni jer su novinarske plate male. Moj kolega Zoran Radulović i danas radi u nedjeljniku ,,Monitor" i redovni je gost u našem jutarnjem programu ,,Boje jutra" na pregledu štampe.

#ZENEODUTICAJA: Da li je izazovno raditi na poziciji direktorice u medijima? Koliko ljudi je odgovorno vama, a vi ste zajedno sa njima odgovorni vašim čitaocima i gledaocima?

#MARIJANA BOJANIĆ: Direktorica televizije sam postala prije tačno osam godina, a novina i portala prije četiri. Gotovo 200 ljudi radi u dvije firme, odnosno tri medija koja rade pod brendom ,,Vijesti". Kod upravljanja u medijima najveći izazov je što kad uveče legnete da spavate ne znate da li ćete zaista i da zaspite ili će se nešto nepredviđeno desiti. Ujutro kad krenete na posao sa agendom za taj dan odmah možete znati da će ona biti srušena prije nego se dovezete do prvih semafora. Nije samo u pitanju to što radim u medijima koji zavise od informacija već je spornije to što je medijsko tržiste u Crnoj Gori neregulisano i svakoga dana se suočavate sa neravnopravnim tržišnim uslovima, brojnim anomalijama, instutucijama koje ne rade svoj posao... Medijsko tržište u našoj zemlji je iznimno malo i siromašno i manjak novca dovodi do malih, gotovo neznatnih investicija u medije koji po svojoj prirodi treba da se stalno tehnički usavršavaju. Malo je medijskih profesionalaca u zemlji i nije lako naći nove ljude koji žele biti novinarke i novinari. Ovo je jedno od najstresnijih zanimanja, ali i jedno od najnesigurnijih u smislu egzistencije u svakom pogledu. Radeći ovaj posao upoznala sam mnogo hrabrih i oštroumnih koleginica i kolega i veliko je zadovoljstvo imati takav tim.

#ZENEODUTICAJA: Kakav je vaš stil liderstva? Kako motivišete kolege?

#MARIJANA BOJANIĆ: U vrijeme kad sam postala izvršna direktorica, TV ,,Vijesti" je bila bukvalno pred zatvaranjem zbog neravnopravne tržišne utakmice koja je dovela do finansijskog kraha ove firme. Bio je to poslednji pokušaj da se ,,digne iz pepela". Radila sam bukvalno dan noć da bismo preživjeli. I oni koji nijesu vjerovali da će se to desiti kasnije su došli i pružili ruku u znak poštovanja. Smatram da lideri svojim primjerom moraju utirati puteve drugima. Za mene su to predan rad i držanje date riječi. Ostalo se vremenom nadograđuje i uči.

#ZENEODUTICAJA: Na šta ste ponosni?

#MARIJANA BOJANIĆ: Zadovoljna sam što sam u stanju brzo da smislim efikasno rješenje problema, što sam uporna i držim datu riječ bez obzira na okolnosti.

A ako pričamo o mom radnom okruženju - ponosna sam na mlade ljude sa kojima radim, a koji su puni znanja, entuzijazma i želje da napreduju. Na koleginice i kolege u redakciji koji profesionalno obavljaju svoj posao držeći se najviših etičkih standarda.

#ZENEODUTICAJA: Koja situacija u poslu vam posebno teško pada, i zašto?

#MARIJANA BOJANIĆ: Zbog loše finansijske situacije prvo u televiziji, a potom i u novinama morala sam sprovesti racionalizaciju poslovanja. Prvo smanjujete manje bitne troškove, pa one bitnije, a ako sve to ne uspije morate i da smanjujete broj zaposlenih. To je najteži dio posla i periodi kada smo bili prinuđeni da to radimo su za mene najteži.

#ZENEODUTICAJA: Šta je pandemija promijenila? Da li promjene imaju i dobrih strana?

#MARIJANA BOJANIĆ: Pandemija nam je pokazala koliko smo beznadežno ranjivi. Koliko se malo brinemo za sopstveno zdravlje. Jedva smo čekali da prođe Covid i da se vratimo normalnom životu. Počeo je rat u Ukrajini i očito da svijet neće za našega života izaći iz neke vrste vanrednog stanja. Tehnološka revolucija nam je donijela da u realnom vremenu možemo vidjeti sve što se dešava na drugoj strani zemljine kugle. No, strah doživimo tek kad opasnost dođe do nas neposredno. Tužno je što kovid nije zaustavila nauka već jedan bjesomučni i krvavi rat.

#ZENEODUTICAJA: Kako provodite privatno vrijeme. Pažnju nam je privuklo to što izvrsno spremate kolače? Da li vas to opušta?

#MARIJANA BOJANIĆ: Moj posao je takav da ne postoji mogućnost da ga nekad završite. Da odete kući i kažete: ,,e sad sam mirna do sjutra". To ne postoji. Zato mi je važno da imam neko svoje maleno postignuće koje će biti vidljivo golim okom. E pa, kuvanje je takvo.

Samo od mene zavisi da li će krajnji proizvod biti ukusan i estetski atraktivan. Uz to, kuvanje je nešto što okuplja cijelu porodicu i što svima daje znak da brinete o njima iako ste cijeli dan na poslu i kad dođete kući telefon je stalno u rukama i zvoni bez prekida. Prije nekoliko dana kad sam napravila ,,orange bread" i naše najmlađe dijete, devetogodišnjakinja Iskra, mi je rekla: ,,Mama, praviš magiju. Mama, ti si magija!" U njenim očima su nerijetko suze ili tuga što mama nije sa njom. I onda ovakva izjava je melem za dušu i znak da porodica osjeća predanost, čak i ako nije fizička.

#ZENEODUTICAJA: Koliko je porodica važna za dobar poslovni rezultat?

#MARIJANA BOJANIĆ: Odnosi sa partnerom koji vas podržava i čvrsto stoji uz vas i drži vas za ruku i kad želite da poletite i kad krenete da padate, su presudni. Taj zagrljaj na kraju predugog i teškog dana kojim zatvarate krug puni baterije za nove poduhvate. Što više ljubavi koja počiva na razumijevanju imate, više ćete uspjeti i da date od sebe svojoj okolini. Moja porodica je moje utočište. Imala sam samo 18 godina kada sam ostala bez oca kojeg sam beskrajno voljela i koji mi i danas nedostaje. Majka i ja smo ostale same na cijelom svijetu. Ona je veliki borac. Važno je ići naprijed i svakoga dana naučiti makar neku malenu, novu stvar. Od naše troje djece i od mog supruga svakoga dana naučim ponešto što me osnaži i da mi nove ideje koje su moja najveća pokretačka snaga.

"Odnosi sa partnerom koji vas podržava i čvrsto stoji uz vas i drži vas za ruku i kad želite da poletite i kad krenete da padate, su presudni."

#ZENEODUTICAJA: Da li ohrabrujete žene da se bave novinarstvom?

#MARIJANA BOJANIĆ: U medijima je više žena nego muškaraca. Valjda je tako svuda gdje je opasnije, a nije neophodna fizička snaga da se ta opasnost savlada.

Novinarstvo je društveno važan posao - posebno danas kada svaki stanovnik planete koji ima internet može javiti vijest, a poplava ‘lažnih vijesti’ veća je nego ikada. Upravo sada su etika i profesionalizam neprocjenjivo bitni jer su to najvažniji ‘alati’ u boriti protiv dezinformacija, političkih i interesnih uticaja. Demokratskog razvoja nema bez slobodnih medija i prava javnisti da zna. Zato je važno da se mladi pridružuju profesionalnim medijima u borbi za slobodu izražavanja. A žene su često upornije i posvećenije borbi za opšte dobro pa je njihova uloga time i važnija.

#ZENEODUTICAJA: Imate li savjet za žene, prvi koji vam padne na pamet u momentu ovog intervjua?

#MARIJANA BOJANIĆ: Posvećen rad mora donijeti uspjeh. Isto važi i za posvećenost emotivnoj vezi koja donosi beskrajnu privrženost i ljubav. Ako, pak, ne ide - promijenite okruženje. Ne mora uvijek biti da je do vas.

#ZENEODUTICAJA: ,,Vratite nam snove” prva anti-ratna pjesma za djecu, koju ste vi napisali prevedena je na desetak jezika. Kako ste počeli da pišete?

#MARIJANA BOJANIĆ: Da! I to se slučajno desilo. Naša emisija za djecu ,,Pčelica" je, slijedom nekih čudnih okolnisti, ostala bez špice. Znajući koliko je koleginica predano radi nijesam željela da se sjekira kad će nova biti gotova pa sam odmah sjela i napisala samo da bi se program odvijao nesmetano. Svaki problem ima rješenje. Kako sam bila zadovoljna rezultatom - sjetila sam se da mi je jedna prijateljica pričala kako su pjesme koje djeca pjevaju na festivalima skupe pa sam je pozvala i rekla da želim jednu da podarim njenoj kćeri iako u tom trenutku nisam znala ni o čemu bi bila ta pjesma. Prolazila sam pored prozora dok je u dvorištu Iskra skakala na trampolini. U trenu su se stihovi nanizali i tako je nastala ,,Moja mašta" - tekst za koji sam samo nekoliko meseci kasnije dobila prestižnu nagradu ,,Dragan Radulović" za najbolji tekst na rožajskom festivalu za djecu ,,Zlatna pahulja". Na ovogodišnjem festivalu sam imala, u takmičarskom dijelu, dvije pjesme. No, festival je obilježila prva anti-ratna pjesma za djecu Ukrajine koja je premijerno izvedena u Rožajama, potom i na donatorskoj večeri koju smo organizovali za prikupljanje pomoći djeci kojima je rat prekinuo djetinjstvo. ,,Vratite nam snove" je izazvao veliku pažnju crnogorske, ali i regionalne javnosti. Do sada je pjesma prevedena na desetak stranih jezika. Prevode je volonteri, ljudi koji žele da poruka mira stigne do svakog kutka planete.

Moj najstariji sin ove godine puni 20 godina, mlađi ima 17. Djevojčica je još mala. Ne želim ni mojoj, ni drugoj djeci da im rat prekine djetinjstvo. Zato se svi moramo boriti i zalagati za istinske vrijednosti koje donose mir i jednake šanse za sve. Na kraju dana, kada svoje titule i fukncije ostavimo na noćnom ormariću - svi smo mi homo ludens. Svi sanjamo snove. Srećniji smo što korisniju ,,igru" izaberemo za svoj duhovni razvoj i mir. Novac donosi status, ali ne neminovno i sreću i spokojan porodični život. Ne bojte se svojih ideja. Čak i kada vam kažu da su smiješne. Radeći stvari koje volite učite i druge da je to moguće. Pristajanjem na današnji kliše da žena od uticaja mora da nosi skupe brendove, redovno trenira i ne bavi se kućnim poslovima opet stavljamo same sebi klipove u točkove i, opet, postajemo ono što drugi žele. Ja sam samo i jedino ono sto si sama poželim - vodeći računa da ne ugrozim druge.

Zabranjeno je kopiranje sadrzaja, bez dozvole autora.

intervju marijanabojanic vijesti tv zeneumedijima CEO womenofimpact montenegro