Pristupite našem sadržaju koji za Vas pišu žene od uticaja!
Prijavite se besplatno
Za #zeneoduticaja smo dobili pohvale da nas čitaju i u Irskoj a naša sagovornica Jasna Madžarić, djevojka iz Herceg Novog koja je svoju sreću našla tamo je podijelila svoju životnu priču sa nama. Profesorica srpskog jezika i književnosti odlučila se na hrabri potez novog početka u Irskoj i sa nama je podijelila dirljivu priču kako uskladiti majčinstvo sa svojim privatnim biznisom u usponu. Poručila je čitateljkama: „Mame nikada ne zaboravite sebe!“.
#ZENEODUTICAJA: Možemo li te zamoliti da nam se predstaviš?
JASNA: Zovem se Jasna Madžarić, rođena sam u Dubrovniku i odrasla u Herceg Novom. Studirala sam u Novom Sadu. Po struci sam profesorka srpkog jezika i književnosti. Radila sam u jednoj školi u Vukovaru, međutim to nije bilo finansijski prihvatljivo tako da smo muž i ja odlučili da se preselimo u Irsku uz pomoć prijateljice koja je već živjela tamo. Početak života u Irskoj nije bio lak. Radila sam razne poslove od čišćenja, odmah nakon katedre na šta sam jako ponosna jer sam naučila srediti kuću za čas, a prije toga nisam ni metlu znala držati. Zatim sam radila kao konobarica, prodavačica u butiku i onda sam ostala trudna nakon dvije ipo godine boravka u Irskoj. Sada već živim u Irskoj osam godina imam dvoje male djece i nakon mnogih selidbi konačno planiramo da kupimo kuću.
#ZENEODUTICAJA: Možeš li da nam predstaviš svoj biznis „Jazzy Bakes“?
JASNA: Oduvijek me je kopkalo na koji način mogu kreativno da se izrazim i osjećala sam da imam to u sebi, samo je trebalo pronaći pravi način. Isto me je kopkalo to što sam postala mama, a još uvijek nisam pronašla ono šta me toliko ispunjava i o čemu sanjam, nisam otkrila taj dio sebe, a na neki način treba djeci da kažem sutra da prate svoj san. Moja ljubav za kuhinjom, kolačima i lijepom domaćom atmosfericom dolazi od moje mame. Iako je puno radila, uspjela da mojoj sestri i meni usadi tu magiju topline koja se prenosi generacijama, dakle ni iz čega da stvori mnogo, svaki praznik je bio bajka, njegovala je tu sigurnost i ušuškanost. Kada je Sofia imala skoro dvije godine i kada sam mogla da malo odvojim vremena za sebe, polako sam počela da učim da pečem. Sebi sam zadala zadatak da svake sedmice odvojim jedan dan da naučim i izvježbam ponešto novo. Vodila sam se mišlju ,,Tiha voda brijeg rije’’, tako da sam za dvije godine uspjela dobro da ovladam osnovama tradicionalnog francuskog peciva. Počela sam da nosim na posao kolegama da probaju moje kolače, svi su mi dali pozitivan feedback i savjetovali da počnem da radim narudžbe. Sve se može, samo kada si spreman da će proces trajati i da se mora uložiti puno truda. Ono šta je najbitnije je ljubav prema tome šta radiš.
#ZENEODUTICAJA: Da li je teško biti mama i preduzetnica u Irskoj?
#JASNA: Nakon sto je David napunio 2 godine dijagnostifikovan mu je autizam tako da sam odlučila da se ne vraćam na posao već da radim kući radionice sa svojom djecom i tako im pružim edukaciju kroz igru. Te radionice posebno prijaju mom sinu Davidu, regulišu ga i balansiraju, čine ga srećnim i ispunjenim, kao i cijelu porodicu. Ja recimo nikada nisam bila jutarnji tip, a eto ustajala sam i u 4 ujutru da izvadim peciva da narastaju i da završim pečenje i da odradim veći dio posla prije nego što se djeca probude. Moj sin je slabo spavao prvu godinu dana tako da sam se navikla na taj tempo i mogu reći da mi prija. Sin mi je dao samopouzdanje, dao mi je snagu da budem ja, da vjerujem u sebe i da me ono šta radim ispunjava i usrećuje. Trenutno su moja djeca jos uvijek mala. David će sada 5, a Sofia 4 godine i oni su moj prioritet, rad i vrijeme sa njima tako da uzimam samo po dvije naruzdžbe mjesečno. Mušterije mi se javljaju unaprijed i po dva tri mjeseca da bukiraju termin, tako da lijepo mogu da se organizujem i napravim figurice koje zahtjevaju više vremena. Moj posao mi u isto vrijeme puni energiju i predstavlja izduvni ventil. Kada vajam figurice, osmišljam i dizajniram torte ja se ustvari opuštam, iako su izrazito detaljno odrađene i zahtjevaju punu koncentarciju i pažnju.
U budućnosti planiram da otvorim svoj mali studio i pravim torte koje usrećuju druge, obožavam izraz iznenađenja i oduševljenja na licima svojih mušterija kao i činjenicu da je moja torta nekog obradovala na njegov poseban dan. Volim da prenesem toplinu i pozitivnu energiju i da pokazem da magija postoji i da može biti i u obliku torte čokoladnog ukusa.
#ZENEODUTICAJA: Koliko si uložila u tvoj biznis u početku i da li taj biznis profitabilan?
#JASNA: Polako sam počela da nabavljam opremu, odvajala sam mali džeparac svakog mjeseca i ulagala.Trenutno ne zavisim od ovog posla, djeca su još mala a meni je bitno da svoj biznis za sada održavam. Još uvijek se usavršavam a kada budem imala više vremena zarada će porasti. Iako su moje torte čak i skuplje dešava mi se da mi se javi nekoliko ljudi mjesečno, međutim situacija je takva da je moj vremenski kapacitet dvije torte mjesečno. Imam dijete sa posebnim potrebama i vjerovatno ću biti fleksibilnija sa vremenom kada djeca krenu u školu. U Irskoj djeca mogu da budu u vrtiću samo 3 sata dok je recimo u Crnoj Gori to drugačije. U tom slučaju bi mogla imati više vremena za biznis kada djeca napune 3 godine.
#ZENEODUTICAJA: Šta bi poručila mladim majkama koje žele da se upuste u ovakvu vrstu poslovanja?
#JASNA: Teško je, jer u isto vrijeme treba da pazim djecu, vodim kuću, ali isto tako je i izdrživo jer radim ono šta volim i to me opušta i ispunjava. Ono šta bi poručila je da mame slijede svoje snove i da ne zaborave na sebe jer kada je mama srećna srećno je i dijete.
.jpg&w=250)
.jpg&w=250)
