Pristupite našem sadržaju koji za Vas pišu žene od uticaja!
Prijavite se besplatno
Milica Boca (31) je rođena je u Kotoru a školu je završila u Herceg Novom, gdje živi i radi porodičnoj firmi. Sreću pronalazi u tome što svoje slobodno vrijeme provodi istražujući ljepote Crne Gore, najviše Orjena, planine ispod koje je odrastala. Tako se iz njene ljubavi prema prirodi rodila potreba da kontinuiranim akcijama čišćenja doprinese očuvanju životne sredine. Za #zeneoduticaja govori o svojim aktivnostima i da li je teško biti aktivistkinja da se podigne svijest o ekologiji u Crnoj Gori.
#ZENEODUTICAJA: Kako je došlo do osnivanja NVO Ne bacajte Boce?
MILICA: Do osnivanja NVO Ne bacajte Boce došlo je upravo nakon akcija čišćenja koje sam zajedno sa bratom i sestrom organizovala krenuvši upravo iz mog komšiluka. Te akcije prerastaju u jedan mini pokret koji se raširio na cijeli grad. Priključili su nam se ljudi najrazličitijih profila i to je zapravo najveći uspijeh čitave ove priče.
#ZENEODUTICAJA: Na koga je sve uticala kampanja “Neću stati dok ne očistim Crnu Goru”, i da li je vidljiva promjena ekološke svijesti kod ljudi?
MILICA: Tim EU Info centra u sklopu svoje ekološke kampanje jeseni 2019 - te, Budi primjer #uključi se me je pozvao da budem jedno od zaštitnih lica i tako smo mi iz Herceg Novog imali priliku da se naša ideja čuje i u svim gradovima Crne Gore. Cilj kampanje je bio da se ukaže na neophodnost zaštite životne sredine i da zainteresuje građane za zelene stilove života i upravo ti ciljevi su se u potpunosti poklapali sa ciljevima našeg pokreta. Pored osnovne ideje kamapanje jedan od ciljeva je i da se ukaže na to koliko pojedinac može da doprinese očuvanju životne sredine i pokrene lavinu promjena.
“Neću stati dok ne očistim Crnu Goru”, je citat koji je proizašao iz spontanog razgovora sa novinarkom Slavicom Kosić, koju i EU Info Centar predlaže kao slogan za moj deo kampanje. Niz akcija čišćenja koje smo organizovali u Herceg Novom su naišle na odlične reakcije ljudi i svakom od tih akcija se naša ideja širila sve dalje. Mi kao inicijatori smo prezadovoljni što smo mogli doprijeti makar do jednog čovijeka a ne do ovolikog broja ljudi zahvaljujući medijskoj pažnji u kojoj nam je pomogla upravo kampanja EU Info Centra.
Činjenica je da se svijest o zelenim stilovima života sporo mijenja i težak je put promjene loših navika ali to ne treba da nas obeshrabri već upravo da nas dodatno motiviše da insitiramo na promjenama.
Na naše akcije čišćenja dolazili su ljudi različitih starosnih dobi, različitih zanimanja, srednjoškolci, stranci, ali svi sa istim ciljem da doprinesu čistijoj životnoj sredini i da budu društveno odgovorni.
#ZENEODUTICAJA: Sa kakvim izazovima si se suočavala od početka akcije pa sve do danas?
MILICA: Sve što čovjek uzme da radi, čak i kad su ambicije najčistije, naići će i na loše i na dobre komentare. Mi nismo imali previše ružnih iskustava, ali bilo je sporadičnih komentara po društvenim mrežama kojima nismo pridavali na značaju, iako nismo ostajali ravnodušni. Činjenica je da smo svuda nailazili na ohrabrenje i podršku, da su nam u susret izlazile i javna preduzeća i opština i to je ono što nas je iz akcije u akciju tjeralo da nastavljamo – dobra energija, čiste ambicije, divna druženja i okruženje bez smeća.
U trenucima kada bi me nešto obeshrabrilo snagu za dalje su mi davali ljudi koje sam upoznavala kroz naše ideje i akcije koje smo organizovali.
#ZENEODUTICAJA: Zašto si pokrenula akciju? Kako je sve počelo?
MILICA: Sve je krenulo spontano iz razgovora u toku porodičnog ručka, u kojem smo brat, sestra i ja komentarisali koliko je naše naselje puno smeća koje je postajalo negledljivo, te smo tako odlučili da više ne pričamo nego da uzmemo kese i da očistimo naše naselje. Za nepunih 30 minuta skupili smo 6 vreća za smeće koliko smo i ponijeli od kuće. Objavili smo na našim profilima na društvenim mrežama šta smo uradili taj dan i već poslije 2 dana priključuju nam se najbliži prijatelji i na toj akciji smo skupili pun kamion raznog otpada koji smo našli u prirodi pored puta. Komšije koje su tog dana prolazili putem, zaustavili bi se i radoznalo pitali da li ćemo opet organizovati akciju jer bi se oni pridružili. Poslije par dana smo organizovali novu akciju u kojoj se pridružilo 20ak komšija i prijatelja i tada smo za manje od 2h sakupili puna dva kamiona raznog otpada. Kako u šali govorimo, čitavu smo garsonjeru iz šume izvadili, samo je tuš nedostajao. Tu energiju smo iskoristili i nastavili smo sa akcijama čišćenja i u drugim naseljima našeg grada.
#ZENEODUTICAJA: Radiš u porodičnoj firmi - koje su to vrijednosti koje vaša porodica primjenjuje u poslu i šta ste naučili u radu u firmi a sta u NVO?
MILICA: Porodična firma ne podrazumijeva samo uključenost porodice u svoj posao, već da svakog svog zaposlenog tretiramo kao člana porodice. Taj princip poslovnog funkcionisanja na brata i mene je prenio naš otac. Tako funkcionišemo u svakom segmentu u životu, ne samo kroz posao.
#ZENEODUTICAJA: Koji su problemi sa kojima se suočava grad i primorje, koji su najurgentniji po vama za riješiti?
#MILICA: Problema je previše, mnogi od njih su sistemski problemi, koje mi građani ne možemo da riješimo. Postoje problemi koji se mogu riješiti sličnim akcijama koje sprovodimo, ali probleme infrastrukture mora da rješava država. Inače naš sistem najviše pati zato što ne pravi dugoročne planove, već samo krpi rupu za rupom.
Takvim rješavanjem problema (ne rješavanjem) problemi postaju veći i otvaraju nove probleme.
#ZENEODUTICAJA: Da li su građani motivisani da se uključe u ekološke akcije? Šta je najteže kada se motiviše grupa da bude aktivna za opšte dobro?
MILICA: Iz mog dosadašnjeg iskustva mogu da kažem da su građani jako motivisani i voljni da se uključe u ekološke akcije. Uvijek naglašavam da su naše akcije prije svega lijepa druženja, jer smo svi okupljeni oko zajedničkog cilja, da doprinesemo našem gradu i učinimo našu životnu sredinu čistijom i ljepšom za život. Na svakoj akciji se pojavi makar jedna nova osoba.
Mislim da je najteže istrajati i održati kontinuitet. Mi imamo veliku sreću što od samog početka organizvanja akcija dolaze ljudi koji su stalno tu, bez njih možda ne bismo istrajali i nastavili sa akcijama. Oni su Ne bacajte Boce družina.
#ZENEODUTICAJA: Volontirali ste u Crvenom Krstu Crne Gore. Šta nam možete reći o tom iskustvu?
MILICA: Volontirala sam u Crvenom Krstu na samom početku pandemije, prva 3 mjeseca. U tom periodu o virusu nismo znali ništa, pa smo i sami bili uplašeni i svjesni rizika kojem se izlažemo. Radili smo puno radno vrijeme 6 dana u nedelji da bismo pomogli svima kojima je pomoć bila potrebna. Bilo je teško, jer smo radili sve: logistiku , distribuciju humanitarne pomoći, pravili baze podataka, javljali se na telefon, kupovali potrebne namirnice ljudima u samoizolaciji, naručivali i nosili ljekove penzionerima itd...
Time smo pokazali kako se sve može uz dobru organizaciju i kolektiv koji dobro funkcioniše. Nažalost realno stanje koje smo mi kao volonteri zatekli u CK bilo je poražavajuće i taj posao se ne bi mogao iznijeti da nije bilo volontera. Svaki društveno koristan rad me čini sretnom tako da mi ni ti radni zadaci nisu teško padali. Divan je osjećaj kada u onako kriznom momentu kao što je bilo prvi lockdown imaš mogućnost da pomogneš najugroženijima u našem društvu.
#ZENEODUTICAJA: Šta biste poručili mladim ljudima koji žele da doprinesu očuvanju životne sredine?
MILICA: Živimo u vremenu gdje su svi moralni kriterijumi pod velikim znakom pitanja i sasvim je dovoljno da mladi čovjek bude odgovoran prije svega za svoje postupke. Nismo ni svjesni koliko sami pravimo grešaka prema društvu i životnoj sredini, te stoga mladi ne treba sebi da postavljaju velike zadatke već da počnu od sebe i da svojim primjerom pokušaju uticati na ljude oko sebe. Takvo buđenje svijesti o svemu što nas okružuje je najbitnije, tako mijenjamo naše mikrokosmose koji onda imaju efekat lavine i teško se zaustavljaju.
Tako da bih poručila svima koji možda razmišljaju o nekim akcijama, da samo krenu i djeluju.
#ZENEODUTICAJA: Šta biste poručili onima koji uništavaju i ugrožavaju životnu sredinu?
MILICA: Moram priznati da bude bijes u meni, jer ne zagađuju samo svoju životnu sredinu, već zajedničku. Ljudi moraju postati svjesni da su oni jedini izvor zagađenja životne sredine i da je potreban mali napor da prestanu doprinositi užasnoj situaciji u kojoj je planeta danas. Koliko god nam se činilo da samo odgovorno odlaganje otpada nije neka velika stvar sasvim je dovoljno za početak. Takođe svako domaćinstvo količinu otpada koju proizvede može da reguliše. Sasvim su dovoljni mali koraci poput smanjena upotrebe plastičnih kesa koje ćemo zamijeniti cegerima, plastičnih boca za vodu koju možemo da zamijenimo višekratnom bocom, zamijenom plastičnih četkica za zube drvenim, itd....
#ZENEODUTICAJA: Kakvi su planovi za budućnost, da li smatraš da treba preduzeti još neke mjere za zaštitu okoliša i koje?
MILICA: Malo smo usporili sa akcijama čišćenja ne zato što smo izgubili volju, već zbog situacije sa korona virusom i aktuelnih mjera koje su na snazi prethodne i ove godine. To ne znači da nemamo planove i da već ne radimo na nekim novim projektima koji su istog ili čistog karaktera. Kada u ovako lijepe stvari zakoračiš čistog srca prosto je teško zaustaviti se.
.jpg&w=250)