Pristupite našem sadržaju koji za Vas pišu žene od uticaja!
Prijavite se besplatno
Sanja Golubović je već 18 godina glavna i odgovorna urednica mjesečnika za turizam i ugostiteljstvo Caffe Montenegro. Turizam i novinarstvo su spoj koji je ekvivalent njenim senzibilitetima i lajfstajlu. Mnogo je projekata iz oblasti promocije turizma u kojima je učestvovala i to je odvelo i u kopirajting vode, koje su joj izazov. Dobitnica je brojnih nagrada prestižnih partnera, a u razgovoru za #zeneoduticaja priča iskreno o svojoj profesiji.
"Istovremeno sam bila i sportista, odličan đak i za moju okolinu, očekivano upisala matematički smjer u srednjoj školi, no već tada pravim zaokret u trećem razredu prepisavši se na društveni smjer. Mislim da sam već tada znala šta hoću, a ne šta drugi projektuju za mene. Zvuči kao izlizan stereotip, a nije, besomučno uživanje u čitanju knjiga kako su moji profesori upozoravali roditelje “teških za moje male godine”, misleći na ozbiljne klasike, i lijepo pisanje su me predodredili za štampani medij. Studirala sam književnost, i već na prvoj godini studija postala član redakcije tadašnjeg studentskog lista “Index”, potom i prvi urednik ženskog pola, a istovremeno sam radila kao novinar na TVCG skoro dvije godine, ali mene je vukla pisana riječ ka papiru, a ne ekranu. Nijesam imala plan, ali sve je teklo samo od sebe." kaže Sanja Golubović za naš portal na početku ovog inspirativnog razgovora.
#ZENEODUTICAJA: Zašto si odabrala da se baviš novinarstvom?
SANJA GOLUBOVIĆ: Vjerujem da svaki čovjek posjeduje neki talenat. Šteta je kad se ti talenti potisnu, i ljudi rade poslove koje ne vole, bez obzira na razloge, jer zasigurno bi dali više od sebe, i svakako još važnije, i uživali u poslu da su imali mogućnost da biraju po svom osjećaju. Imala sam sreće da imam slobodu da izaberem da radim ono zbog čega se dobro osjećam i znam da sam to ja- ja. Moj posao je kreativan, novinarstvo je kreativno, bila koja forma i medijski izraz, svaka tema je izazov. I svaki put nanovo, i nanovo, svaki tekst bilo koje tematike, trebaš biti ti - ti sto posto. Valjda je to stil. I uvijek mi je najvažniji osjećaj ljudi koji čitaju časopis, uvijek sam i ulozi čitaoca, uvijek nastojim da svaki učesnik koji je tema teksta, osjeti dobrobit od ispričane priče o njemu, njegovom poslu, životu… Da se osmijehne i raduje prepoznavanju vrednovanja vrijednosti onoga što radi. Turističko novinarstvo traži dosta znanja i putovanja, praćenja svjetskih tokova, trendova iz svih oblasti turizma, gastronomije, ugostiteljstva ali i turističkog biznisa i marketinga. Promoviše i afirmiše, ali je odgovorno upravo jer predstavljate zemlju u kojoj živite, i ko će je bolje predstaviti od nas koji smo tu, može svaki ino novinar naravno doživjeti ljepote i ovu zemlju, imati impresije i super tekstove što nam itekako treba u ogromnim količinama, ali mi to moramo još bolje, od nas se to očekuje. Uvijek mislim da mogu još bolje, emotivnije ne, jer svakom tekstu dam sve emocije. Vjerujem da je istinska iskrenost znak prepoznavanja i odvajanja, najsigurnija opcija koliko god se nekome ne svidjela. I nije da nas ne košta, ali sve drugo nije zdravo.
#ZENEODUTICAJA: Najdraža naučena stvar u novinarstvu koju primjenjuješ na sve segmente života?
SANJA GOLUBOVIĆ: Mogu reći da ja živim novinarstvo kojim se bavim. Bukvalno. Strpljenje je zasigurno osobina koju sam stekla kroz svoj poziv, da pustim ljude da pričaju o sebi, da ih ne zaustavljam iako znam ponekad šta će sljedeće reći, da oni treba da kažu, da sam ja tu da se oni iskažu… i mnogo, mnogo, mnogo toga što me u konačnom formiralo. Odgovornost sam uvijek imala, novinarstvo pojačalo to na puta sto. Odgovornost za to što iznosi u javnosti pred društvom i zajednicom je ono što nikad ni jedan novinar ne smije da zaboravi. Novinarstvo je ustvari izbrusilo i osvijestilo sve što su mi vaspitanje, obrazovanje i talenat dali. Ja često pominjem riječ osjećaj, jer vjerujem da bez empatije, osjetljivosti i osjećanja nema ni dobrog novinarstva. “Plačem dok čitam tvoj tekst” – čula sam više puta u životu od sagovornika i čitalaca, ne zato jer pišem tužne priče, naprotiv, već zato što prepoznaju osjećaj. Novinarstvo nije ili rijetko je finansijski isplativa profesija. I nije to dobro jer je profesija koja nosi ozbiljnost, istinitosti i kreiranja mišljenja javnog mijenja, a koja i zbog toga spada u rizične s obzirom na prosječni životni vijek novinara koji je među najkraćim od svih profesija. Novinar je stalno u rokovima, dedlajnu, i stalno pod prismotrom javnosti, kao vječiti trkač koji se trka s vremenom, ko se opredijeli za novinarstvo treba da zna da je to najjavniji posao, i svak može da te “ocjenjuje” i “sudi” i svugdje i uvijek imaš svijest o tome. Danas, svak može “biti novinar” makar na dan, dodijeliti tu ulogu sebi, pogotovo u ovom onlajn dobu, zaboga svak zna (misli da zna) pričati i pisati, ali odgovara li za to, mi odgovaramo cijeloj javnosti i sigurno nećemo čeprkati oko struje jer znamo da može da nas ubije, a prejaka riječ ne?
#ZENEODUTICAJA: Omiljena novinarka/ novinar i zašto?
SANJA GOLUBOVIĆ: Cijenim sve kolege ovdje i vani koji istrajavaju u ovoj profesiji u svemu onome zbog čega je ona nastala i još postoji.
