Pristupite našem sadržaju koji za Vas pišu žene od uticaja!
Prijavite se besplatno
Ovaj intervju smo pripremale sa posebnim zadovoljstvom jer nam je jedna od naših čitateljki dala predlog i tako dobre utiske prenijela o gospođi Pižurici i radu sa njom. Zatim nas je oduševila Ljiljina neposrednost i spremnost da podijeli priču, i da se slika u našem studiju. Uglavnom, drage čitateljke sve se poklopilo. Svaki dio ovog intervjua je lična priča iz koje možete naučiti puno!
Ljilja Pižurica je izvršna direktorica Nelt Grupe za tržišta Crne Gore i Albanije. Ovo je vodeća kompanija u Crnoj Gori na polju distribucije u čijem se vlasništvu nalazi 100% kompanije Montenomaks lidera u logistici na crnogorskom tržištu.
Uspješna direktorica za #zeneoduticaja poručuje da uspjeh ne dolazi preko noći i da je potrebno uložiti veliki trud i napor da bi čovjek mogao da kaže za sebe da je uspješan.
- To zahtijeva veliki rad i na sebi i pitanje je koliko žena, ali i muškaraca je spremno na tu vrstu odricanja - poručuje Pižurica
#ZENEODUTICAJA: Možete li podijeliti sa nama vašu poslovnu biografiju?
LJILJA PIŽURICA: Rođena sam u Užicu, jednom od najljepših malih gradova u Srbiji. Nakon završetka srednje škole upisala sam Ekonomski fakultet u Beogradu. U Crnu Goru sam se doselila, kada se moj muž u nju vratio nakon završetka fakulteta 1992. godine. Studije, a kasnije i master, sam završila na Ekonomskom fakultetu u Podgorici.
Uporedo sam gradila i porodični i karijerni put. Sada, nakon skoro trideset godina, jako sam ponosna na oba puta. Ovi putevi su se tokom godina „slili“ u jedan. Tih kasnih devedesetih, moram da istaknem da smo i suprug i ja smo radili po dva posla, i ujedno podizali dva sina.
Prekretnica u mojoj karijeri bila je 2000. godina kada sam se zaposlila u Neltu, u kompaniji u kojoj sam i danas. Rasla sam poslovno i razvijala se zajedno sa kompanijom. Nakon dvije godine sam dobila i ćerku. Značajno za moju karijeru jeste da sam u tom periodu prepoznala ozbiljnost kompanije u kojoj radim. Koristila sam porodiljsko odsustvo, koje je tada iznosilo dvije godine za treće dete. Bez ikakvog straha od gubitka radnog mjesta, što je bilo nezamislivo u privatnim kompanijama u to vrijeme, i bez ikakvih problema, uz potpunu saglasnost menadžmenta preduzeća.
Prepoznavanje značaja materinstva, poštovanje zaposlenog, njegovih potreba, ukupna briga o zaposlenom je nešto što njegujemo i razvijamo u kompaniji i danas, i što je jedna od naših glavnih vrijednosti.
#ZENEODUTICAJA: Da li je teško biti na čelu jedne od najuspješnijih kompanija u Crnoj Gori i Albaniji?
LJILJA PIŽURICA: Ne, za mene nije teško.
Zahtijeva dosta posla, rada, uključenosti, brige, empatije, energije, sagledavanja „šire slike“ i vođenja računa o puno stvari u istom momentu, ali za mene to nije teško - jer ja volim svoj posao. Voljela sam i svaki svoj prethodni posao.
Biti lider postaje kompleksnije u momentima kada neke stvari ne zavise od vas, ali ta izazovnost i čini draž svakog posla. Svako preduzeće ima veliki broj zainteresovanih strana za njegovo poslovanje, i balansiranje da se interesi svih zadovolje na optimalan način, čini u stvari moj posao. Ono što me vodi kroz posao jeste da posmatram sebe kao „direktoricu“ isključivo u kontekstu koleginice svih zaposlenih, sa najvećim odgovornostima u firmi.
#ZENEODUTICAJA: Kako uspijevate da usaglasite poslovne i privatne obaveze?
LJILJA PIŽURICA: „Sve se može kada se hoće“. To je jedna od mojih životnih „deviza“. Bilo je izazovnije kada su djeca bila manja, ali tu je bitna dobra organizacija cijele porodice. Kada mislim na porodicu, prije svega mislim na mog supruga, koji je dijelio sve obaveze sa mnom, ali i na njegove roditelje, koji su stvarno bili nesebični i mnogo su nam pomogli. Imali smo sreću, da su već bili penzioneri kada smo dobijali djecu i maksimalno su im bili posvećeni.
Nekada nećete biti prisutni na nekoj priredbi, predstavi ili utakmici, na nekom roditeljskom, jer ste na putu, ili imate neku neodložnu poslovnu obavezu, ali i sama djeca, kada vide vašu predanost, prihvataju to kao dio života. I oni brzo sagledaju potrebu dobre organizacije, uključuju se brzo u takav sistem, prihvataju svoje obaveze, završavaju šta je njihovoj moći. Danas je to neuporedivo lakše. Moji sinovi su oženjeni i stvaraju svoje porodice, ćerka je na studijama van Crne Gore, tako da je usaglašavanje poslovnih i privatnih obaveza sada jednostavnije. Ipak, i sada ponekad nedostaje vremena koje bih posvetila Vuku i Vjeri, suprugu, ostalim članovima porodice, prijateljima, ali trudim se da to nadoknadim vikendom, praznicima, zajedničkim večerima.
#ZENEODUTICAJA: Da li mislite da je teško biti dobra majka i biti dobra u poslu?
LJILJA PIŽURICA: Ovo je jako jednostavno, ali teško pitanje. Ovo je pitanje na koje treba da odgovore djeca. Njihovo mišljenje se mijenja vremenom, i u skladu sa njihovim odrastanjem i potrebama vezanim za roditelje. Trudili smo se uvijek, i suprug i ja, da naša djeca odrastu prije svega u dobre i odgovorne ljude. Za sada sam zadovoljna postignutim i nadamo se da će tako i nastaviti u životu. Ja sam jako ponosna na svo troje. To su veoma svestrani mladi ljudi, sa izraženom empatijom, sa prihvatanjem svih različitosti, i sa izgrađenim kritičkim stavovima o svim segmentima društva i života.
Recimo moj stariji sin Stefan je već ostvaren u ulozi roditelja, što mu je donijelo bolje razumijevanje nekih mojih postupaka kada je on bio dijete. Mlađi sin Matija, koji se sa nepunih 17. godina osamostalio kao profesionalni rukometaš, morao je ranije da odraste, da sam donosi neke odluke i da bude odgovoran za njih. Katarina, kao najmlađa ćerka, takođe je samostalna. Njena odluka je bila da treći razred srednje škole završi u Americi, a sada studira u Pragu. Ona zna da te odluke nose sa sobom i odgovornosti i obaveze.
Mi, kao roditelji, podržavamo ih u svim njihovim nastojanjima, ali podstičemo njihovu odgovornost za sopstvene postupke. Ta „ovlašćenja“ i „ odgovornosti“ moraju da se balansiraju i u porodici i u poslu.
A da li sam ja dobra na poslu, to je pitanje za moje poslodavce. Imajući u vidu da sam već punu 21. godinu u kompaniji, da sam od 2009. na rukovodećoj poziciji, da mi se vremenom proširuju i ovlasćenja i odgovornosti na poslu, smatram znakom da sam dobra u poslu koji obavljam.
Kompanija u ovom periodu raste, ostvaruje značajne rezultate, postaje bitan dio poslovne zajednice. Jako sam ponosna na kompaniju u kojoj radim, i na sve moje koleginice i kolege. Postigli smo zajedno dosta toga. Uvijek, svi zajedno, dajemo maksimum od sebe, i uvijek želimo da budemo najbolji u svom poslu. Taj naš pobjednički mentalitet je nešto neprocjenjivo, i on nas uvijek vodi naprijed u ostvarivanju naše vizije i misije, a to je da smo kompanija broj jedan u primjeni potpunih rješenja u distribuciji i logističkim uslugama.
Uloga majke i poslovne žene se prepliću i nadovezuju. Njihovo kombinovanje zahtijeva ponekad umijeće balansiranja, ali uz ogromno razumijevanje mojih poslodavaca za moju porodičnu ulogu, i razumijevanje moje porodice za poslovnu ulogu, čine moj život lakšim.
#ZENEODUTICAJA: Gdje nalazite odmor i ,,odušak"?
LJILJA PIŽURICA: Iako mi i kolege i prijatelji kažu da imam neiscrpnu energiju, ona ipak zahtijeva obnavljanje. Moj odmor i „odušak“ je vrijeme provedeno sa porodicom i prijateljima. Produženi vikendi sa suprugom na nekim finim destinacijama, ili jednostavno zajedničke večeri, i pored skoro trideset godina braka, su neprocjenjive. Zagrljaji mojih unuka Vjere i Vuka, igre sa njima, zajedničko gledanje crtanih filmova, ili pravljenje palačinki, veoma brzo oporave. Filozofske rasprave sa starijim sinom, partija šaha sa mlađim, ili jednostavna kafa i zajednička vožnja gradom sa ćerkom, su ogromno zadovoljstvo za mene. Volim da provodim vrijeme i sa mojim snahama koje se uvijek trude da mi pomognu u nekim poslovima jer razumiju moju opterećenost.
Zajednička okupljanja cijele porodice, proslave rođendana, godišnjica, porodična Slava, Božić, Vaskrs, su za mene male oaze mira, odmora i blagoslova. Sporadično voženje bicikla, čitanje knjiga, gledanje filmova i serija, kao i šetnje, rad oko kuće u dvorištu, takođe predstavljaju neku vrstu „oduška“.
#ZENEODUTICAJA: Da li ima razlike u uspehu žena i muškaraca u Crnoj Gori i drugim zemljama?
LJILJA PIŽURICA: Nemam lična iskustva vezana za druge zemlje, osim Albanije, za koju sam takođe odgovorna ispred Nelt Grupe, i u kojoj sam prisutna, sada već cetvrtu godinu. Imajući u vidu broj zemalja u kojima je Nelt prisutan, u Evropi i Africi, mogu da uporedim svoj položaj sa položajem mojih koleginica u drugim Neltovim zemljama.
Moram da istaknem da stvarno radim u okruženju gdje pol ne igra nikakvu ulogu. U Nelt Grupi sve zavisi od vašeg rada, i ne postoji nikakva diskriminacija žena, ni po pitanju posla ni po pitanju zarade. To odgovorno mogu da tvrdim, i za sebe, i za sve svoje kolege na ostalim tržištima gdje Nelt posluje.
U menadžment timu Neregelije 50 odsto su žene, u našoj drugoj firmi u Crnoj Gori - Montenomaks, koja je logistička firma, 43 odsto menadžmenta su žene. U Albaniji je taj procenat oko 40 odsto.
Ono što ja vidim, kao izazov Crne Gore, da žene treba da se više uključe u kreiranje svog karijernog puta. Treba da budu podržane od strane svoje porodice, svakako, ali i same treba da pokažu više hrabrosti. Imate činjenicu da je broj visokoobrazovanog stanovništva uvijek u korist žena, ali da one, iz nekog razloga, češće biraju tzv. ženske poslove - škole, banke, ili državnu upravu. Na ženama je odgovornost da pokažu spremnost da biraju svoj posao i svoju karijeru. Nadam se da će generacije koje dolaze imati više hrabrosti i spremnosti da se uključe u trku za odgovorne pozicije sa muškarcima.
Uspjeh ne dolazi preko noći i potrebno je uložiti veliki trud i napor da bi čovjek mogao da kaže za sebe da je uspješan. To zahtijeva veliki rad i na sebi i pitanje je koliko žena, ali i muškaraca je spremno na tu vrstu odricanja. Na žalost, sada i muškarci preferiraju „lakše“ poslodavce. Bojim se da to nije dobro i neće nas kao drustvo unaprijediti.
Moramo mnogo više da radimo, da prihvatamo poslove, da se dokazujemo. Naši mladi moraju shvatiti da od rada mogu živjeti lepo i u Crnoj Gori. Moramo biti svjesni da se svijet brzo mijenja, da ako čekamo taj savršeni posao za nas, on možda nikad neće ni doći. Zbog toga bilo kakvo čekanje nije dobro.
Ako posmatramo Crnu Goru u tom kontekstu, i pitamo se može li žena biti uspješna u Crnoj Gori, može. Kao i bilo gdje na svijetu, sve zavisi isključivo od nas. Da li sredina prihvata uspješne zena, i žene na nekim odgovornim pozicijama, i da li su one spremne da pređu taj put, uz svoje „žrtve“ i „odricanja“, to je ipak individualno pitanje za svakoga.
#ZENEODUTICAJA: Šta bi poručile mlađim koleginicama koje hoće da imaju uspješnu karijeru?
LJILJA PIŽURICA: Kao sto sam rekla i u prethodnom pitanju,mora puno da se radi. Što se više penjete putem uspjeha morate sve više da radite. Taj rad se mijenja, rade se razne stvari, ali uvijek morate da radite na sebi. Da budete proaktivni, inovativni. Moja zapažanja su da žene imaju izraženiju empatiju i sagledavanje, bolji su finišeri, ali teže prihvataju promjene i nove poslove. Moja poruka mlađim koleginicama jeste da budu zahtjevne prema sebi ako žele da imaju uspješnu karijeru, da odrede svoje prioritete, svoje ciljeve i da rade na ostvarenju istih. Ako vam treba pomoć na tom putu, tražite je, ali nemojte očekivati da će neko drugi raditi vaš posao, i živjeti vaš život.
To je vaša uloga. Ako na tom putu naiđete na prepreke, pokušajte da je prevaziđete, ne odustajte. Budite „kovač svoje sreće“ ne očekujte da će to neko drugi uraditi za vas.
.jpg&w=250)
.jpg&w=250)
.jpg&w=250)